Sebastian nije mogao da vjeruje . Slušao je Mirzu dok je pričao kao da je bio na ispovijedi . Kako bi uvjerio samog sebe ponovio je u kraćim crtama priču koju je slušao cijelo prije podne . A Mirza kao da nije mogao da vjeruje ni samom sebi samo je klimao glavom nemirno trljajući potiljak .
Vratiše se poslu kad iznenada bez najave im upade Mirzin otac . Nije bio nešto raspoložen pa ih iznenadi jer inače nije bio takav , uvjek nasmijan i raspoložen , naročito od kako su mu poslovi krenuli bolje kad je prepustio neke projekte Mirzi a on ih je usavršavao sve uz pomoć Sebastiana.
Obavijestio ih je za svoj odlazak i kao da je naslutio da nešto petljaju bez da ih je i pogledao promrmlja kako treba da paze na svaki pokret i da ne daju povoda bilo kakvom skandalu , a njih dvojica kao po dogovoru kimnuše glavom i u glas izjaviš kako su svjesni toga .
Više nisu započinjali razgovor na temu Nine dok nisu bili sigurni da niko nije mogao čuti .
Prišao je prozoru i izvukao lančić iz džepa . Nešto poput ruže u obliku srca i tek tad zapazi mali safir , boja njenih očiju , nasmiješi se ali mu osmjeh brzo nestade kad mu slika njenog uplašenog lica zaplesa pred očima . Uzdahom isprati pokret ruke i vrati lančić u džep . I kao što je uvjek bilo Sebastian dodje u pravom momentu . Trebao mu je neko da mu kaže kako nije uradio ništa loše i da ga grize savjest samo što ništa nije znao o njoj . I naravno te riječi je i čuo od Sebastiana .
"Druže ne muči samog sebe više , Pepeljugu možda nikad više nećeš ni vidjeti , da je bila jedna od onih što love bogataše do sad bi se odavno pojavila . Koliko je prošlo ? Dva , tri mjeseca ? "
" Ne punih tri ... za par dana puna tri mjeseca ."
" Polako prijatelju nisi zločin počinio . Siguran sam da joj ni ime nije pravo . Nina . I to ti je slagala siguran sam . "
"Znam ."
"Šta znaš ?"
"Da joj nije ime Nina ... pretpostavljam da je i to slagala ."
"Pretpostavljaš a znaš ... nisi ti prijatelju nikako dobro .Hajde saberi se . Nisi je silovao , sama ti je sjela u auto ..."
Mirza pridje prozoru i udari pesnicom . Nešto je mrmljao sebi u bradu a onda krenu da razgrće sve sa stola .
" Ali ja sam trebao da znam !!! Iskoristio sam njenu slabost ! Sebastian siguran sam da nije bila ni punoljetna ... doživila je one prve ljubavne boli a ja sam iskoristio njenu slabost ... razumiješ li bar malo ?"
Sebastian spusti čašu i pokuša da svojim humorom bar malo ublaži situaciju i Mirzu .
" Da je potražimo u školi u tom mjestu ?"
Mirza uze čašu koju je Sebastian spustio i kad je ispi do kraja lagano lupi od sto i reče :" Već jesam . Pod imenom Nina nema niti jedne učenice u obližnjem mjestu ima jedna u završnoj godini trideset i koja godina i majka troje djece ."
"Ta nije sigurno ." Sebastian se opet malo našali i potraži nešto da napuni čašu koju su nesvjesno djelili .
Nirhana spusti glavu na jastuk . Još nije bila ni svjesna posljedica i svega što će joj donijeti sjećanje na crne oči koje joj nisu napuštale misli . Odglumi da spava kad joj svjetlost iz hodnika obasja sobu . Znala je da je to bila majka . Od nje ništa nije mogla da sakrije pa ju je izbjegavala u zadnje vrijeme . Majka ko majka bila se povukla jer je vjerovala da je čudno Nirhanino ponašanje bilo zbog škole kako ju je i otac uvjeravao . Savjetovao ju je da je ne pritiska bez potrebe i da je ona bila primjer za sve u njenom okruženju . Dodao je i to da je možda tišti i to što odlazi od njih zbog daljnjeg školovanja .
I tako dan za danom dodje i nova godina . Nirhana poželi da ode malo kući . Gurala je od sebe promjene . Nekoliko kilograma više i čudne stvari koje su se dešavale je spretno prepisivala novoj sredini , školi i pomalo stresnom načinu života koji je sad vodila . Zanemarila je i periodu koju nikad nije imala redovno , pa toliko pažnje nije predavala ni tome da ništa nije bilo kao ranije . Dozivila je malo razočarenje kad više nije mogla da stane niti u jedne hlače koje je donijela sa sobom . Nadje neke crne sa elastičnim pojasom i zadovoljno se nasmija , bar jedne za puta a majka će sigurno se potruditi da obave kupovinu za nadolazeće praznike .
Plakat u hodniku studentske ambulante je natjera na razmišljanje . Odluči da svrati do apoteke i ako je i dalje odbacivala sumnju . Nešto je spriječi , negdje u putu se dosjetila ali odluči da to ipak uradi kad se vrati u studentski dom .
Gužva kod kuće kao nikad prije . Sakupila se rodbina . Ne baš čest prizor ali izgleda da su jedni od njih trebali nešto pa su malo popustili . Pomalo joj je prijalo jer je ostala u sjeni . Otac i majka je nisu pretjerano gnjavili i ispitivali . Teško su prihvatili što nije iskoristila svoj uspjeh i upisala medicinu ali su je ipak podržali kad je se odlučila da krene nešto u smjeru kriminalistike ali je brzo ipak promjenila i nastavila sa svojom orginalnom željenom da postane advokat .
Kad su je svi od reda ispitali i zadovoljni njenim odabirom je konačno ostavili na miru odluči da malo prošeta .
Za razliku od one ljetnje noći bilo je poprilično hladno i ako nije bilo tragova zime . Neki vjetar je savijao grane drveća a suho lišće je pucalo pod njenim koracima . Zastade pored parka . U mislima joj se vrati slika . Ivana nije vidjela mjesecima . Malo je dosadjivao i odustao . Svi su se razišli na sve strane . Ana je isto otišla negdje daleko nakon što je se ljetna romansa od nekoliko sedmica završila sa Ivanom. Opet odluči da se vrati istim putem , ali je odustala da prodje pored istog parkinga gdje je ušla u Mirzino auto .
Ubrza korake , osjećala je umor i u posljednje vrijeme je mnogo spavala . I to je dodala na listu da napomene samu sebe kod posjete doktoru .
Niko nije primijetio kad je ušla i zatvorila se u svoju sobu . Dugo je prizivala san , i ako ju je umor dobro savladao .
Skratila je svoju posjetu i ako je ostalo nekoliko dana do početka nastave .
Vrtila je test medju prstima , valjda nije bila spremna da sazna istinu . Osjeti neki pritisak i gušenje a kako i ne bi , sedamnaest ljeta je tek napunila tog ljeta . Hodala je u krug i grickala nokte odbijajući da pogleda rezultate ....
