Bila je na granici nervnog sloma .
Sve je upropastila . Kako da kaže roditeljima . Ne nije imala snage da stane pred njih i sruši im sav svijet . Nije mogla ni da zamisli kako će se osjećati kad ni sama nije više znala šta će sa sobom . Tiho je plakala u tami sobe svaku noć . Plakala je i molila Boga da joj pomogne .
Iskoristila je temu trudnoća na jednom od predavanja i informisala se koje opcije je nudio njen univerzitet . Bilo je rješenja i mnogo opcija ali je za svaku trebala pomoć . Za početak je trebala da se iseli iz studentskog doma. Našla je sebi posao , trebala je nešto dodatno novca kako bi nekoliko mjeseci pauzirala a od nečega je morala i da se pripremi za bebin dolazak .
Iskoristila je školske odmore dodatnim satima rada . Roditeljima je rekla da je počela sa stažiranjem i oni nisu ništa posumnjali jer je stvarno radila u advokatskom udruženju , a njima je prijeko bio potreban neko ko ne bira radne dane i sate ...
Osjetila je da se bliži dan poroda . Ma koliko je uspjevala da sakrije stomak i u tome je dobro uspjevala od sebe nije mogla da sakrije . I po njenoj procjeni dan je došao ranije nego je očekivala . Dok je se vraćala kući u kasne sate , bol ju je oborio s nogu . Izvadi telefon i pozva kliniku u kojoj je plaćala privatne preglede samo da nigdje ne bi bila zavedena. Poziv je prekinula na pola kad joj je neka ljubazna žena ponudila pomoć . Pristala je da se pobrine o Nirhani jer je bila uporna i odbijala je da je odvede u bolnicu . Žena je prestala da ispituje i u nekoliko navrata se bila zaustavila skupljajući sve što joj je bilo potrebno da joj pomogne i obavi porod . Zaustavile su se ispred male ustanove negdje u predgrađu . Nirhana se uplašila ali ju je žena uvjerila da je to humanitarna ustanova za žene bez zdrastvenog osiguranja i da ne mora dati ni svoje pravo ime ako ne želi niko je neće pitati i gnjaviti jer im je jedini cilj da pruže pomoć .
Od bola nije više razmišljala niti joj je na pameti bilo da li će bilo ko saznati za njenu trudnoću .
Od bola bi pocjepala i samo nebo krikom dok je na svijet donijela malenu djevojčicu . Dva crna oka kao crni biseri tek ponekad bi provirili kad bi otvorila oči .
Nirhana se zahvali ženi koja ju je uvjeravala da je najteže prošlo . A samo je ona znala da njena borba tek počinje . Ostala je nekoliko dana . Bila je zahvalna ženi totalnom strancu koja je ni na sekund nije ostavila samu . Skupila je sve što joj je bilo potrebno za početak . Pomogla oko dojenja koje nije išlo po planu pa je se potrudila da nabavi formulu za nekoliko mjeseci . Čak ju je smjestila kod sebe nekoliko sedmica gdje je se Nirhana osjećala spokojno . Kroz slike i priče je doznala da nije bila jedina kojoj je pomogla . Po neke priče su je ostavljale bez daha da je počela da razmišlja kako njena situacija nije ništa u poredjenju kroz šta su sve prolazile druge žene i djevojke .
Nekoliko dana nakon što je se konačno smjestila u svoj smještaj došle su strašne vijesti do nje . Izgubila je oba roditelja u katastrofi koja je pokosila pola grada . Našla je prijevoz i otišla da potvrdi i preuzme ono nešto pomoći koja je slejdovala ka naknada za gubitak .
Stajala je u šoku . Izgledalo je kao scene iz nekog filma. Na mjestu gdje je stajala kuća nije bilo skoro ništa , nekoliko tragova ostataka je ukazivalo da je tu nekad bilo naselje .
Nepoznata lica svud oko nje . Neki su odbijali da prihvate stvarnost a neki su iskoristili nesreću za svoju dobit pa su stvarali nemir .
Nirhana dade podatke roditelja . Teško su našli nešto o njima . Neka starija žena je upita za informacije o sestri gledajući u bebu u njenom naručju . Nirhani ni odkud dodje brilijantna ideja i smisli u sekundi priču da je iznenadila i samu sebe grdeći se u mislima . Ali više nije bilo povratka.
Ispričala je kako je prije nego je vrijeme najavljeno od majke uzela sestru jer je primjetila da joj majka nije psihički bila dobro . Htjela je jedno vrijeme da se pobrine o bebi a majka i otac da malo odmore jer je i onako bio šok za sve kad su iznenada saznali za trudnoću jer je majka bila bolesna . Upisali su ime i prezime . Malo je zastala kao da je htjela da bude sigurna da je odabrala pravo ime .
" Nina Risan "
Reče jasno i glasno a u sebi ponovi još jednom kao da je htjela da bude sigurna .
Nina se malo uznemiri u njenom naručju i ona spusti lagano usne na njeno čelo . Osjeti nelagodu . Valjda je grizla savjest ali toga sad nije bila svjesna .
Pokupila je sve što su joj ugurali u ruke i krenu da traži prijevoz nazad jer kako je izgledalo da to neće ići tako lako kako je zamislila .
Imala je sreću nekoliko vatrogasnih službi iz susjednih mjesta su završavali svoju dužnost pa su joj ponudili prijevoz do njihovog mjesta a od tamo je svakako bilo lakše na što je pristala .
Izbjegavala je da priča mnogo . Plašila je se da bi nekako mogla da se oda . A i onako nikom nije bilo ni do priče jer su svi sa sobom nosili strašne slike svih dešavanja .
Sve je nekako polako išlo po planu . Nekoliko sedmica kasnije je držala rodni list u rukama . Imala je strah jer je htjela da zamjeni datum rodjenja od Nine ali je odustala , smatrala je da je ipak imala pravo na svoj pravi datum jer sve drugo je bila laž .
Osjećala je da još uvjek nije prošlo ono najgore i izgleda da je to i naslutila .
