Plamen podijeljen drugima

"Ako upoznaš tajnu Ljubavi, riješit ćeš zagonetku Smrti i povjerovat ćeš u Život vječni". To je uskrsna vjera Ivana Meštrovića zapisana na zvonu koje se nalazi u samoj kruni Mauzoleja obitelji Račić. To prekrasno zdanje isklesano od bijelog, djevičanskog bračkog kamena nalazi se ponad Cavtata, pogleda uperenog prema Dubrovniku i moru. "Mauzolej je jedinstvena ljepota koja poput bijelog labuda meditira o vječnosti nad cavtatskim sunčanim i čistim morem i alejama borova i čempresa ... Poziva na meditaciju o vječnosti!"

A onda: "Tu je sva tajna Velikoga petka i Uskrsa, tajna svih naših velikih petaka - dok se ne dogodi i naš Uskrs. Tu bih volio na Uskrs misiti za sve koji u ovom ratu nevini izginuše, za sve koji svoje živote ugradiše u našu slobodu, obvezujući nas da se, ostavši živi, ne igramo sa životima." Tako je, čitajući to danas i pomalo proročanski, napisao fra Bonaventura Duda u razgovoru s Živanom Morić, novinarkom  Vjesnika u travnju 1995. godine.

Na Veliku Subotu, 23. travnja 2011. godine, ta želja se počela ostvarivati:

Po vazmenim otajstvima

Obasiplješ svijet milošću;

Sveusrdno te molimo:

Ne krati svojih darova.

Tako se pjevalo u himnu Službe čitanja u franjevačkoj crkvi na Kaptolu 9, na Veliku Subotu u 7 sati. Tako su darovi Božjega milosrđa počeli pristizati kada je, nešto poslije osam sati, pod budnim pogledom naše Mirjane, krenula mala družina prema Dubrovniku. Cilj: misno slavlje u Mauzoleju obitelji Račić ponad Cavtata na Uskrs u 12 sati. Petoro putnika: fra Bonaventura, Dijana, Ema, Damir i Krešo.