Plamen podijeljen drugima

Put Križa

U ostavštini fra Alekse Benigara pronađeni su između ostaloga i rukopisi  duhovnih razmatranja, kako je on to nazvao: vrhu evanđelja. Prvo od njih, „Duhovno razmatranje, Evanđelje po Marku“ upravo je objavljeno u izdanju Brata Franje. Prve primjerke nam je otac Provincijal darovao na Veliki Četvrtak.

Fra Aleksa je bio misionar. I njegova duhovna razmatranja nose u sebi jednu snažnu crtu upravo tog misionarskog duha, oduševljenog za Krista i za Riječ Božju. Navještati može samo onaj koji je i sam evangeliziran. Stoga, ta djela predstavljaju vrijedne duhovne priručnike na početku Nove evangelizacije. Papa Benedikt XVI započeo je pripreme na novoj Sinodi biskupa posvećenoj upravo toj temi. Duboko sam uvjeren kako će vrijeme pokazati koliko je glas fra Alekse koji dolazi iz sredine prošlog stoljeća aktualan i poticajan svima u današnjoj Crkvi Kristovoj. Koliko svećenicima, redovnicima, ali jednako toliko ako ne još i više - laicima. Kada fra Aleksa govori o posvećenom životu, makar se rječnik odnosi na redovnike, poruka je prepoznatljiva i direktno upućena svim tražiteljima Boga. Kako kaže i sam papa Benedikt XVI, svim Prijateljima Istine.

Spuštajući se autocestom prema Dubrovniku, Damir je vrijedno i glasno čitao iz fra Aleksine knjige. Markovo Evanđelje, „Isusova Muka i Uskrsnuće“. Pater je uzimao odjeljak po odjeljak, kratko razmatrao i ponovno vraćao Damiru na čitanje. Kada slušam Marka, ne mogu se oteti slici staroga Rima. Vojnika koji sjede uokrug  Petra ili Marka i puni raznih osjećaja slušaju taj isti navještaj. Što se odigravalo u njihovim srcima? O čemu su razmišljali?

Zar ima razlike između onda i sada? Gledam Dalmatinu. Vozim se po njoj. Divim se graditeljskoj umješnosti i vrednim rukama koje su ukrotile kamen i položile ravnu cestu. To isto su učinili i Rimljani. Prolazeći Split, prisjećam se Dioklecijana. Mnogi vojnici koji su slušali Marka došli su u ove krajeve. Mnogi od njih su povjerovali i svoju vjeru nisu ispuštali iz uma i srca. Ako su i sami bili prisiljeni krenuti Put križa, svojega Križa, to su učinili do kraja. Do smrti, „smrti na križu“.

Danas putujemo od postaje do postaje. Točimo benzin i plin u naše naprave za prijevoz. I divimo se jednakom Božjem planu i uradku kao što su to činili Markovi slušatelji pred malo manje od dvije tisuće godina. Kao i stari Rimljani zabljesnuti smo svjetlima raskoša i 'Babilona'. Poput njih, nalazimo se u 'centru svijeta'. Poput njihovog doba, izgrađene su prometnice koje su i onda povezale ondašnji poznati svijet do neslućenih brzina komunikacije. Isprepleteno, gdje su granice, gdje razlike. Markove pripovjetke rimskim vojnicima jednako su aktualne i danas, modernim vojnicima careva smještenih u jednako neljudska carstva. I oni su tražili tajnu Ljubavi.

I onda se pred nama odjednom ukazuje veličanstvo otoka i mora. Izašli smo iz zaleđa. Spustili smo se s planina. Od Pelješca dalje, pater se spominje svoje mladosti. Svog služenja u Slanom. Pješačenja da bi se služila misa. Mlade mise. Zlatne mise. Sprovodne mise.

Tako stižemo u Dubrovnik. Stajemo na Pilama, ulazak u Grad. fra Bonaventura Duda, manji brat, stigao je u samostan Male braće. Koje radosti i veselja. Kasnije su nam rekli da im je unio živost i mladost. I mi odlazimo na Ploče, u kuću kapetana Bendiša kojega nema već desetak godina, našem domu u ova tri dana.