Plamen podijeljen drugima

Tajna Ljubavi

Čudno mi je to kada razmišljam o Ljubavi. Franjo je plakao kako „Ljubav nije ljubljena“. Isus je govorio kako je prava ljubav ona koju iskazujemo prema malenima. Kako je zabilježio Matej: „A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" i još „Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.“ (Mt 25, 40, 45) To je ta 'Civilizacija ljubavi' koju je blaženi Ivan Pavao II promicao na svakom koraku. To me upućuje na moje bližnje, na obitelj, prijatelje, slučajne susrete. Ali to me upućuje i na one s kojima se sukobi moja nagla narav, slabost moje prirode, koja na ranu ide ranom - a ne praštanjem.

A onda, dalje, čitam taj razgovor fra Bonaventure i odjeljak u kojemu odgovara koja je njemu najljepša Kristova riječ: „Duboko me je dirnula riječ iz šeste glave Ivanove: Volja je onoga koji me posla da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim. Krist u svakom čovjeku gleda dar svoga Oca. I zato postade Spasitelj svijeta da ne izgubi ni jednoga od onih koje mu dade Otac. Iz toga dara nitko nije isključen, doklegod živi. Samo ako se sam ne isključuje.“.

Tu mi se nudi još jedan odgovor na pitanje kako 'ljubiti Ljubav'? Ta naloženo mi je od samoga Spasitelja da poput Dobroga pastira pazim da ne izgubim one koji su njemu povjereni od Oca. Jer On ih je povjerio meni kao što ih je njemu povjerio Njegov otac.