Sentiment

Na bunaru

U jednom malom selu pokraj rijeke,
Kraj mog rodnog ognjišta,
Stoji zazidan bunar,
Okružen cvijećem crvene boje,
Zahvatim krčag vode iz starog bakarnog lonca,
Otpijem gutljaj,
I sjećanja počinju da naviru.

Na ovom bunaru smo se prvi put susreli,
Ti, moj dječak i vječiti sanjar,
I ja, vječno izgubljena u sopstvenim mislima.

Upoznali smo se u djetinjstvu,
I te trenutke pamtim i sad,
Tu smo se prvi put poljubili,
I danas mi koljena zadrhte kada se prisjetim toga.

Tu smo si priznali da ćemo se voljeti vječno,
Da će naša ljubav biti iskrena i da će dugo, dugo trajati
Zore smo dočekivali u našim malim noćnim razgovorima,
Roditelji nisu znali za nas.

U seoskoj crkvi smo se pred Bogom zarekli na ljubav sve dok nas smrt ne rastavi.

Postali smo roditelji,
Krstili smo djecu kako red nalaže,
Dali smo im hljeb u ruke,
U bijeli svijet su se zaputili kako bi se dalje školovali,
Stvorili smo od njih dobre ljude.

Dok stojim kraj bunara,
Sva zadihana i zamišljena,
Pričam našu istoriju.

A ti stojiš kraj mene na milimetar,
Gledaš me sa istim sjajem koji ti spava u očima,
Ljubiš me u čelo,
I govoriš kako bolju ženu nisi sreo ranije.