Sledila sam se. Uhm, sto bi sada trebala napraviti? Poljubiti ga? Ili ga spustiti na zemlju. Mislim nismo stvarno u vezi... samo se pravimo. I prije nego sto sam stigla nesto reci, povukao me na sebe. Nasla sam se iznad njega. Ljubili smo se, no nije mi ispalo onako kako sam planirala ili htjela.
"Cekaj."rekla sam i digla se. Tuzno me promatrao dok sam ja sjedala na stolicu preko puta njega. Zabila sam glavu u svoje dlanove. Ne znam... ne znam sto da radim. Priznajem, volim Neymara... ali ne mogu u ovom polozaju. Pre cudno je. Da sam djevojka, da sam u svom tijelu bila bih sa njim... ali ovako, ne mogu.
"Neymar, zao mi je."tuzno sam rekla.
"U redu je. Ako me ne volis, necu te prisiljavati na to."
"Ne! Volim te, ali shvati me. Ovo je sve cudno za mene. Da sam ja ja, u svom tijelu... predala bih ti se bez razmisljanja."podigao je pogled.
"Onda ovo moramo sto prije rijesiti. Ludim za tobom."nasmijesila sam mu se.
-iduci dan-
Ustala sam ranije i otisla se istusirati. Spremila sam se i na trening krenula sat vremena ranije. Naucila sam o njegovom klubu i prijateljima. Lionel Messu, Luis Suarez, Dani Alves, Gerard Pique, Ivan Rakitic, Claudio Bravo, neki Ter Steegen, itd. Stigla sam pola sata prije u svlacionu. Prva sam. Naravno. Trening pocinje tek u 10 a sada je 9:30.
(...)
"Neymar?"zacudjeno su govorili Neymarovi igraci dok su ulazili u svlacionu. Ehh da bar znaju istinu.
"Hej drustvo, sto ima?"odgovorila sam nasmijano. Presvukla sam se i izasla van. Tamo sam zatekla Enriquea. Ljuto me pogledao i prisao do mene.
"Zar ti nisam jucer dao otkaz?"
"Pa, gledajte treneru... zao mi je. Ali doslo je do ogromne zabune. Znate... ja nisam Neymar..."pokusala sam mu objasniti ali lik se poceo smijati. Primila sam se za glavu i zatvorila oci. Opusti se Antonella, opusti se...
"Ako ti nisi Neymar, ja sam kraljica Elizabeta."ha ha ha.
Preokrenula sam ocima. Vrijeme je za trening. Izasli smo na teren i poceli trcati 10 krugova. Super..
-nakon treninga-
Na brzinu sam se presvukla, pozdravila se sa onim likovima i izasla van. Pozurila sam do auta. Torbu sam stavila na zadnje siceve. Ja sam sjela naprijed i glavu naslonila na onaj sic. Zatvorila sam oci i duboko uzdahnula. Kako da se izvucem iz ovog? Ja ne mogu vise!
"Trebas pomoc?"okrenula sam se i ugledala Bucku.
"Da. Trebam. Kako da se izvucem."pitala sam.
"O, jos nisi otkrila?"odmahnula sam glavom."Onda moras...."
_______
Hej. Znam znam da sam grozna osoba. I znam da je kratko. Ovaj isti nastavak sam pisala nekoliko puta od rijeci 1200 ali su mi se izbrisali -.- i sad sam poludjela i jedva ovo napisala. Ako wattpad nastavi biti ovakav necu vise uopce ici na njega.
Nego, sto mislite sto trebaju napraviti? :) hvala sto ste citali i hvala na ogromnu strpljenju :D
