Willim's p.o.v
" Ja ne vjerujem... pa Ella je prozvikala ali sada skroz.."govorila je Maria masuci rukama.
" Eh... to se vjerojatno moze dogoditi... ali... zasto prica o Neymaru? Mislim... ona nikada nije voljela nogomet. Dapace, mrzila ga je. A sada.. sada govori kako je ona Neymar Jr. Igrac Barcelone, svjetski mega popularna i poznata... ahh... jadna moja sestrica."
" Jadna moja prijateljica... samo se nadam da ce se oporaviti i izaci iz te zablude."govorila je izlazeci iz auta.
" Pa u redu Maria... kada sutra idemo kod nje?"pitao sam je.
" Ne znam... mozemo oko podneva?"samo sam klimnuo glavom. Pozdravili smo se, te sam ja odjurio niz njenu ulicu ka svojoj kuci.
Ma biti ce ona dobro, uvjeravao sam samog sebe.
*
*
*
Ubrzo sam i stigao kuci. Izasao sam iz auta te uletio u kucu.
" Gospodine Willime, dosli ste."
" Da Magdalena. Ima li nesto za jesti?"pitao sam ju.
" Da. Odite u kuhinju. Sad cu vam pripraviti veceru."rekla je uz veliki osmjeh na licu.
Samo sam klimnuo glavom i krenuo za njom.
Znam da nisam popularna faca, niti sam bogatas ali imam dovoljno novca da si priustim sluskinju... dobro ne sluskinju, ne volim ih tako zvati. Magdalena je... moja prijateljica, koja mi pomaze u kucanskim poslovima, eto....definicija na ljepsi nacin. No... Magdalena ima otprilike 24 godine. Dvije godine mladja od mene. Hmm, nije valjda da mi se pocela svidjati? Iako... vrlo lako moguce.
" Gospodine Willime, trazio vas je danas jedan nogometas, barem mislim da je nogometas. Neymar Jr."
" Stvarno!? Sto kaze? Zasto me uopce treba?"zacudio sam se. Mislim... zasto bi mene trazio svjetski poznati nogometas koji igra u Barceloni?
" Rekao je da zeli razgovarati sa Vama. Da se nadjete sutra u podne u parkicu..."
" Ajoj, kuda bas u podne? Pa u podne idem u bolnicu..."promrmljao sam. Gdje bas u podne? Nije mogao reci u devet ujutro ili pet popodne?
" Ne znam gospodine..."
" Molim te obracaj mi se iskljucivo sa ti. A ne gospodine ili sa vi. To ne podnosim. A i ti si starija od mene, bez uvrijede."
" U redu... Willime. Trebate, tj. trebas li sto jos?"
".Ne Magdalena. Mozes ici."rekao sam te krenuo u svoju sobu. Ala... tako sam umoran. Treba mi san. Tako mi silno treba!
Antonella's p.o.v
Lezim u Neymarovom, odnosno mom krevetu. Uh... ovo je sve zbunjujuce, i nekako ne moguce! Zar se stvarno mogu tijela zamijeniti?!? Mislim... zar to ne bi trebalo postojati samo u bajkama za malu djecicu?
Eee moja Bucka... znala si za ovo?, postavila sam si retoricko pitanje. Cesto si postavljam takva pitanja. I naravno... nigdje odgovora.
" Antonella.... Antonella...."cula sam glasove koji su dopirali sa.... balkona?!
Nije li ovo kuca Neymarovih roditelja?, opet sam se zapitala. Jer ako je... kako netko zna za mene?
Oprezno sam izasla van na balkon i pogledala dolje. Dolje je stajala.... ja?! Moje tijelo?!
" Molim?!"vrisnula sam.
" Shhhh, ajde se iskradi iz kuce. Moramo popricati."rekao je... ili rekla.... nisam vise sigurna. Samo znam da me uzasno zanima sto se ovdje dogadja! Tko je na kraju ja? Gdje je zavrsio Neymar ako sam ja u njegovom tijelu?!
Oprezno sam hodala niz stepenice.
Samo da ih ne probudim... mislila sam u sebi.
I.... nisam ih probudila! Yes! Pa ja kada se suljam... suljam se bolje od lisice. A i 100 puta sam lukavija od nje.
Potiho sam otkljucala vrata, otvorila ih te izasla. Ispred ulaza me cekao ili cekala ona ili on. Uh... pa nema zbunjenije cure... ovaj muskarca na ovom svijetu od mene.
" Tko si ti?"automatski sam pitala.
" Ja sam ti, a ti si ja."rekao je... sada znam da je to sto posto on.
" Hmmm... ako sam ja u Neymarovom tijelu... pa gdje je onda Neymar?"slucajno sam se pitala na glas.
" Ja sam Neymar. I ne znam kako se ovo dogodilo,ali znam da moramo ispraviti ovu gresku sto prije!"rekao je.
" Imas pravo... nego kako je to biti zena?"upitala sam ga, a on... pa on me prostrijelio pogledom. Hahahah, ajde barem mu se mogu smijati!
" Neymar..."zacula sam Rafaellin glas.
" Da..."pogled sam digla prema njoj.
" Ajde ne moras stajati ovdje sa svojom curom, udjite u kucu. A ne tu na hladnoci stajati!"izderala se, a tada... pa probudili su se starci. Super!
" Neymar... to ti je nova cura?"upitao je... Neymar Sr.?
Neymar i ja smo se uplaseno pogledali, a zatim pogledali i njih. Super... sto sad?
" Antonella... sto cemo sada?"zbunjeno je pitao.
" Iskreno.... morati cemo glumiti vezu..."
Samo me prostrijelio pogledom. Ali sto on hoce!? Ako se mislimo izvuci iz ove Buckine gluposti... e pa neka se zrtvuje. Ako se zrtvujem ja... neka se zrtvuje i on!
Bucka ubiti cu te,kunem ti se!, rekla sam bijesno u sebi.
-------------------------------------------------------------
