Antonella's p.o.v
"Ella" iznenadjeno je rekao moj brat kad je otvorio vrata.Iskreno...i trebao je biti iznenadjen.Nismo se dugo vidjeli zbog nase svadje.Svadje su ceste izmedju Wilima i mene,ali ona svadja je bila najveca.Ne zelim je se niti prisjecati.Pognula sam glavu.Nisam ga mogla pogledati u oci.Ne nakon onog sto sam mu sve izgovorila.Sad me je sram.
"Wilim...ja zao mi je zbog onog sto sam ti izgovorila onaj dan.." zastala sam i shvatila sam zapravo da ja cijelo vrijeme vrtim onu britvicu po dlanovima.Takodjer sam osjetila njegov pogled na mojim dlanovima.
"Ella...nije valjda da.." nije ni mogao izgovoriti tu rijec do kraja.Wilim je inace dvije godine stariji od mene i vrlo je zastitnicki nastrojen prema meni.Ja sam se samo blago nasmjesila i pogledala ga u oci.
"Ne Wilim...ne rezem se.Ponasas se kao da me ni ne poznajes.A ti jako dobro znas da se ja nikada ne bi mogla rezati" malo je oklijevao.Nije valjda da sumnja u mene?
"Wilime svjestan si da se ja nikada ne bi rezala,jel' tako?"ponovila sam pitanje,ovaj put malo grublje.
"Valjda.."nesigurno je odgovorio.Ne moguce da mi on ne vjeruje..
Pustio me u kucu.Krenuo je negdje a ja sam ga u stopu pratila.Ovo mu je neka nova kuca i stvarno je velika.Uh,da ja zivim ovdje..100% bi se izgubila u njoj.
"Odakle ti ta britvica?"pitao me kad smo sjeli na kauc u nekakvoj proatoriji.Zidovi su bili crvene boje a po zidovima svakakve slike.Cak i one malo prostijeg sadrzaja.To im je umjetnost?Pih...mogu i ja naslikati golu zensku sa golemim grudima...i to je odmah umjetnost?Dvije tri crte...dva kruga i unutar ta dva kruga dvije malene tockice..jako tesko..
"Maria..znas...pocela je ponovno."tuzno sam rekla.Ne svidja mi se sto si radi i zato sam joj uzela to iz ruku.
"Aha...sve mi je jasno"rekao je te me pritom pogledao.
"Hoces nesto popiti?"klimnula sam glavom.
"Moze sok od jagode?"
"U redu...stize"rekao je,ustao se i otisao u kuhinju.Nakon minute se vratio sa sokom od jagode u ruci.
"Izvoli.Nego...kako si ti Ella?Sto se radi?Jel ima icega novog?"eto ga na.Zapoceo on sa pitanjima.Super.
"Hvala.Ja sam odlicno...samo da se ona jos ne reze ne znam gdje bi kraj bio mojoj sreci.Kao sto vidis sjedim ovdje pijuci sok i pricam sa tobom.Ali nema nista novog kod mene.Znas...sve po starom."
"Heheh,znaci nemas nikakvog decka?"
"Ne Willim nemam"duboko sam uzdahnula.Mislim..sve koje znam me uvijek pitaju za decka.Pa sta ako ga nemam a imam 22 godine?Ja mislim prozivjeti malo ovaj zivot.Uzivati...opijati se...a ne vec sa 22 biti udana i imati dvoje djece.Cemu smisao zivota ako ga nisi prozivio kako treba?
"Super.."rekao je veselo.
"Sto je tu super?"
"Pa znas...danas mi dolazi prijatelj koji je zaljubljen u tebe."
"U mene?Kad smo se upoznali?"zacudjeno sam pitala.Ne sjecam se da sam se upoznavala sa bilokojim njegovim prijateljem.
"Zapravo se vi niste upoznali vec te on vidio ovdje na ovoj tu slici"rukom je pokazao na sliku gdje smo on i ja na moru.Oboje u kupacim kostimima.
"Super"mrzovoljno sam rekla.Jos mi je samo to falilo.Lik kojeg cu vidjeti po prvi put u svom zivotu.-"A kad dolazi?"nezainteresirano sam pitala.Cisto onako da znam kad da se pripremim na bijeg..ili na pakao..sad..moram se odluciti izmedju tog dvoje.
"Prvo mi reci da li te to zanima jer planiras pobjeci ili?"kvragu..cita me kao otvorenu knjigu..
"Pa vidis vidis...to ti nije losa ideja."pogledala sam ga.
