*Part 4*

434 37 7
                                    

Koji sugavi osjecaj...hodam medju ljudima ali nitko ni ne obraca paznju na mene.Sudaram se sa njima,no umjesto da zajauknu jer sam se zaletila u njih oni nista ne ucine.Zasto?Zato sto sam mrtva...nema me.Tjelesno sam u bolnici spojena na aparte a duhovno...duhovno setam ulicama Londona i nitko me ne vidi.Mogu raditi sto zelim kome zelim i necu nastradati.Iskreno...i nije zanimljivo.Ja zelim biti vidljiva.Zelim nastradati kad nesto lose ucinim.Zvuci ludo ali...to je moja zelja.

Neymar's p.o.v

"Ajmo,brze brze!"vikao je mrzovoljno Enrique,nas trener.Kako da ja brze trcim kad sam umoran ko pas..nisam se uopce naspavao..

"Juniore trci,brze!"viknuo je na mene na sto sam preokrenuo ocima.Ne mogu...jednostavno ne mogu.

"Ajde ajde trci bro"rekao mi je Lionel trceci uz mene.

"Daj Lionel nemoj jos i ti"

"A sto je bilo Neymar?Sto ne mozes brze trcati?"zacudjeno me pitao.Nije uobicajeno za mene da tako sporo trcim.Obicno uvijek trcim najbrze od ostalih i sve ih preteknem najmanje tisucu puta,ali danas...

"Covjek jedan dan umoran i odmah ne valja?"ljuto sam ga pitao.

"Gle bro...nemoj se ljutiti na mene.Samo te pitam.Sto si radio sinoc cijelu noc?"

"Uhuhhuh jos pitas.."nasmijeseno sam rekao kad sam se sjetio sinocnjeg dogadjaja.Bilo je vatreno i napeto..

"Opa...netko imao burnu noc?"

"Da Messi...da vidis kakva je samo u krevetu.."zamisljeno sam rekao.

"Tko?Neka fufica kojoj ne znas ime?"

"Ma ne.Carolina..odlicna je."

"Cek...zar niste vi prekinuli?"zbunjeno je pitao.

"Prekinuli i pomirili se.."

Stali smo kad smo culi zvizdaljku koja je oznacavala kraj trcanja.Napokon..

"Ispusite se i onda cete se podijeliti u dva manja tima i igrati cete mini nogomet.Naravno necete svi odmah igrati.Imat cete izmjenu i Neymar i Messi nisu u istim timovima"rekao je i otisao nekuda.Super...zasto nemogu sa Liom biti u istom timu?Nije fer!

"Rasturit cemo vas Juniore."posprdo je rekao.

"Da da Messi...samo sanjaj.Kad ja zaigram ti mi nisi ravan.."rekao sam mu i pritom se izbeljio.Znam...ponasamo se kao klinci..ali jebiga...mi i jesmo klinci.Veliki.

I igra pocinje.Timovi su podijeljeni i sad cemo otkriti tko ce pobijediti.U mom timu su:Ineista,Xavi,Rakitic,Bartra,Pique i naravno ja...dok u Lionelovom timu su:on,Suarez,Muñir,Pedro i Rafinha.Na golovima su bili Bravo kod mene i Masip kod njih.Ovo ce biti zanimljiva utakmica.

-Nakon treninga-

"Pobijedili smo va-a-as.Eto ti Neymar.."podjebavao me Messi.Ma ja imam prekrasnog prijatelja...stvarno..

"To vam je bila cista sreca Lionel..cista sreca.Sljedeci put cemo mi vas pobijediti."mrzovoljno sam rekao.

"A da to nije netko ljut?"prisao mi je i ustipnuo me za obraz.

"Auc...to boli."zajauknuo sam.Stvarno boli kad te netko ustipne za obraz.

"Idete li veceras sa nama u klub?"pitao nas je Raketic.-"I sto je tebi?"zacudjeno me pogledao.Pa da...mislim ne drzim se ja svaki dan za obraz sa suznim ocima.

"Nista osim sto me Lionel ustipnuo."tuzio sam ga Raketi kao neka mala beba.-"A sto se tice kluba...moze"brzo sam nadodao.Sad mi stvarno treba zabave.Alkohola..

One Day You Will Be Mine(Neymar Jr.Croatian FanFiction) /pauzirana/Where stories live. Discover now