"Prvo se moras oduziti Neymaru zbog svega sto si napravila."ljuto me pogledala."Sram te bilo Antonella! Skoro si mu karijeru upropastila."
"Znam... zao mi je."rekla sam pognute glave."Oduziti cu mu se! Hocu, stvarno!"dodala sam.
"Znam da hoces. Znas da sada moras tri tjedna ici na sve njegove treninge? I ne smijes niti jedan izostaviti?"
"U redu. Nije tesko."bar se nadam. Morat cu reci Neymaru da me nauci taj nogomet... da se ne sramotim pred njegovim prijateljima.
"I nakon tri tjedna morat cete otici u Miami."rekla je na sto sam ju zbunjeno pogledala. U Miami?"Ali o tome cemo kada obavis ovo prvo."doda te samo nestane.
Zbunjeno sam ostala gledati prema mjestu na kojem je sjedila. Nista mi nije jasno... zasto u Miami?
Trgla sam se na lupkanje po prozoru. Ugledala sam nekog sa kratkom smedjom kosom... ko je taj?
"Hej, Ney! Pusti me unutra!"cula sam kako vice. Otkljucala sam auto te je otvorio i sjeo na suvozacko sjedalo.
Da ga pitam tko si ti ne mogu... jer ja sam Neymar da Silva Santos Junior! Igrac FC Barcelone koji se druzi sa svim igracima Barcelone. Ali, mogla bih...
"Mozes me podsjetiti tko si ti?"nesigurno sam ga upitala. Zbunjeno me pogledao i podigao lijevu obrvu. Mm, to je sexy...
Oh, kvragu. Jos mi samo fali da se zaljubim u jos nekoga...
"Nemoj se ljutiti. Nedavno sam imao blazi potres mozga pa zato..."slazem na sto se lik nasmijesi.
Hej! Potres mozga nije smijesna stvar... Kreten.
"Ja sam Jordi Alba."odvrati."Znas gdje zivim?"
"Am... ne."odgovorim i pokusam upaliti auto. Naravno da nisam od prve upalila."Potres mozga...zaboravila sam kako se auto pali...hhh"promrmljala sam i opet ga pokusala upaliti.
"Neymar vidim da si zaboravila da si musko."podrugljivo kaze na sto sam ga mrko pogledala.
"To nije smijesno! Ja sam ze---- ma zapravo imas pravo."odmah se prepravim. Mislim da sam mu rekla da sam zensko u Neymarovom tijelu, mislio bi o Neymaru da je lud.
"Jel mozes ti to upalit?"pogledao je prvo u mene pa onda u volan.
"Mogu mogu..."odgovorila sam i nekako uspjela upaliti auto.
I naravno, umjesto da sam krenula naprijed... ja sam krenula unazad i zabila se u kontenjere. Ugh, stvarno vozim kao cura... cekaj, pa ja i jesam cura!
"Ups."tiho sam rekla na sto se Jordi nasmijao.
Zatim sam krenula prema naprijed. Eh, sada ce sve biti lakse. Bar se nadam.
U autu je bila prava, neugodna tisina. Jedino je radio potiho svirao, ali zvuk motora ga je nadjacao. Morat cu rec Neymaru da popravi taj motor. Samo me sramoti..
"Tu skreni."pokazao je na neku ulicicu. Naglo sam skrenula a par automobila mi je zatrubilo."Neymar! Ne mozes tako skretat... moras dati zmigavac."rekao je Alba zgrozeno.
"Ajoj... ma sljedeci put cu dat..."promrmljala sam i stala ispred ogromne bijele kuce. Pretpodstavljam da tu zivi.
Pozdravili smo te je izasao iz auta."Dodji i sutra po mene."zatim se okrenuo i usao u dvoriste.
Gledala sam za njim i nisam shvatila da sam lagano pritisla gas. Namrstila sam se kad sam primjetila da se sve krece. Kad sam pogledala ispred sebe, shvatila sam da cu se zabiti u grmlje. U panici nisam uspjela stisnuti kocnicu te sam sletjela ravno u grmlje.
Sto cu sada?! Ako Neymar sazna da sam se zabila u grmlje i da sam ostetila njegov auto... on ce mene ubiti!
______________
A/n:
¡Hola!
Pa nastavljam s pricom. Znam da ovo nije nesto dugacko ali iduci nastavak ce biti duzi, obecajem♡ samo mi treba sad malo vremena da se priviknem na ponovno pisanje hahah
Nadam se da vam se svidjelo♡♡♡
