Maria's p.o.v [Maria je Antonellina BFF]
Znala sam da nece doci.Mislim...zasto sam uopce pomislila da ona zeli doci i da zeli da nas dvije opet budemo prijateljice?Tko sam joj ja,osim poremecene prijateljice,u zivotu?Zar sam joj vazna?Ne,nisam.Ja nisam nikome vazna,a pogotovo ne njoj.I svjesna sam da sam ja kriva za sve.Da se nisam pocela rezati,drogirati i opijati sve bi bilo u redu.Ali ne!Maria mora ici losim stopama,moram skrenuti na pogresan put.Moram.Zasto sam uopce krenula losim putem?Zbog Lea?Ili zato sto sam ja to zeljela?
Trebala sam poslusati Antonellu i stati kad nije bilo prekasno.Trebala sam ju poslusati kad mi je rekla da se ne vrijedi rezati i unistavati si zivot radi jednog decka.Ima njih jos na ovom planetu.Znam da ih ima ali ja volim njega.Volim Lea svim svojim srcem.A zbog njega i moje tvrdoglavosti..ja sam sad ostala bez najbolje prijateljice.Katastrofa!
Da me bar sad netko ubije u ovom parkicu.Mislim savrseno mjesto za ubojstvo.Tamno,mracno.Ma kao stvoreno za to.
Trrrn-trrrrnnn
"Halo" tiho sam se javila.Ne zelim,ali mislim da je ocito da placem.Sve me boli,psihicki.
"Maria,gdje si?"cula sam zabrinuti Willimov glas na sto sam se trgnula.
"Evo setam se po parkicu.Zasto?Sto je bilo?"
"Odmah dodji u glavnu bolnicu.Antonella je dozivjela nesrecu."rekao je te poklopio.Valjda da ga vise nista ne propitujem.Ne!Ne moguce!To ne moze biti!Pozurila sam.Samo da mi je Ella dobro,nista mi vise nije vazno od nje!
"Gdje je?"viknula sam kad sam ugledala Willima.Sa njim je bio jos neki lik,onako..srednjih dvadesetih.
"Gdje je?"jos jednom sam pitala dok su mi suze tekle niz obraze.Willim je prisao i zagrlio me.
"Obecaj da neces nikome nista uciniti kad ti ovo kazem"malo se odmakao i pogledao me u oci.
"Willim samo mi reci sto joj je!"izderala sam se.
"A ti meni obecaj da neces nista uciniti."odlucno je rekao.Ah pa dobro.Neka mu bude onda.
"U redu."klimnula sam glavom i hladno ga pogledala.-"A sad mi reci sto joj se dogodilo."
"Ona...navodno te trazila u onom 'vasem' kaficu i..."o Boze...nije valjda...trazila me?
"Ne!Willim...to..to onda znaci da sam ja kriva za njenu nesrecu!"u nevjerici sam rekla,prislonila se na zid,spuznula sam dolje i zaplakala sto sam jace mogla.
"Nisi Maria...nisi nista kriva.Nisi ti kriva za njenu komu.To je jednoatavno trebalo biti tako."rekao je sjedajuci do mene.
"K-komu?Ona je u komi?"jos sam jace zaplakala.Zasto se to njoj dogodilo?Ona to ne zasluzuje...ja...ja sam trebala biti na njenom mjestu.Ja sam losa osoba,a ona...ona je najbolja osoba koju sam ikada upoznala..
Antonella's p.o.v [mislim da ce vam ovo biti zanimljivo]
"Ha?Gdje sam?"zbunjeno sam se osvrtala oko sebe.Pokusavala sam se sjetiti gdje sam,sto sam,tko sam..ali ne ide.Jednostavno ne mogu.Imam osjecaj da mi je mozak zablokirao.
"Ne muci previse svoje mozdane stanice.Samo ces si jos vise nastetiti."cula sam neki piskutav zenski glas i u sekundi se stvorila kraj mene neka malo postarija zenska.Mozda ima negdje oko 50 godina,ali priznajem...izgleda super za svoje godine.
"Gdje sam to ja?"zbunjeno sam pitala.
"Tamo gdje zelis biti.."rekla je na sto me jos vise zbunila.Zena je imala kratku crnu kosu i smedje oci.Bila je pomalo debeljuskasta i nosila je naocale.Nije bila previse visoka.Par centimetra je niza od mene.
