Kada je Kai stigao na posao,zasljepila ga je bijelina bolnice.Bez obzira na to da radi kao neurohirurg već 9 godina,u istoj bolnici i dalje bi zaškiljio očima kada bi ulazio.U bolnici je već bila guzva.Medicinske sestre su žurile sa jedne na drugu stranu hodnika,prozivajući pacijente,popunjavajući kartone,itd.Kai je stigao do svoje ordinacije,obukao snježno bijeli ogrtač,a kada se okrenuo prema stolu primjetio je veliku kolicinu papirologije:pedesetogodišnjak koji je nedavno doživjeo moždani udar,momak upola mlađi sa hidrocefalusom(proširenje komora mozga),petnaestogodišnja djevojčica sa prvim naznakama epilepsije i još mnogo takvih slučajeva.Kai je uzdahnuo protegao se ,isprepleo prste i nakon što su pucnuli krenuo je sa radnim danom.Prozivao je pacijente,od kojih su dvije djevojke došle potpuno zdrave,žaleći se na bolove u vratu i leđima.Kada ih je pregledao Kai je samo mogao da prevrne očima.Koliko njih je dosad došlo sa lažnim problemima?Kao da je bio pod lupom udavača koje su stalno širile priču po New Yorku da u bolnici Bellevue radi zgodni crnokosi neurohirurg i po nekom prećutnom dogovoru napravile su takmičenje koja će ga prva osvojiti,i svaki put su se vraćale kući poražene,spuštenih glava.Ako se pitate da li je sanjao da će se to desiti,nije.To se prečesto događalo da nije imao potrebe da sanja.Kada su se pacijenti razišli Kai je sjeo na svoju stolicu i na trenutak zatvorio oči.U mraku iza kapaka pojavile su se prozirne plave oči i osmjeh italijanke.Na trenutak se opustio kada je u njegovu ordinaciju ušla medicinska sestra.Kada mu se obratila blago se trgao.
"Gospodine Daniels,upravo je stigao pacijent iz Njemačke,želi da razgovara sa vama."
"Uredu,pustite ga unutra"
Spustila je papirologiju pacijenta na sto "Hvala."
Medicinska sestra se nasmešila i izašla.Trenutak kasnije kroz vrata je ušao covijek,otprilike u svojim tridesetim,rukama okrećući točkove kolica u kojima je sjedio.
"Dobar dan,ja sam Franc."
Počeo je,sa tvrdim njemačkim naglaskom,i kotrljajućim R.
"U Njemačkoj su mi vas preporučili,rekli da biste mogli da mi pomognete da ponovo prohodam."
Kai se za trenutak zaprepastio.Kako bi uopšte mogao da mu pomogne da prohoda.A onda se sjetio da je to uspio u snu prije mjesec dana.Ipak,pomisao dizanja nekoga na noge ko pitaj Boga koliko dugo ne može da hoda,bila je i više nego zastrašujućs.Na taj tren je poželio da nije sanjao uspjeh te operacije i da može ,sa nekom dozom suosjećanja,da odbije ponudu.Međutim,kako je uvijek govorio,previše dobro su ga vaspitali,i nije mogao da odbije.Dogovoreno je sve vezano za operaciju i tretmane nakon operacije.Kada je Franc izašao iz ordinacije Kai je stavio laktove na sto,i svoju glavu je spustio u šake. Dogovorili su se da će operaciju obaviti sledeće sedmice.Obećao je sebi da se neće vezivati za pacijente od onda kada je tek počinjao raditi.Vjerujem da mnoge od vas ne zanima ova priča,ali ću je ispričati u čast onih koji žele da čuju.Bilo je otprilike pet mjeseci nakon što se Kai zaposlio u Bellevue bolnici.Izgledalo je kao sasvim običan dan,čini mi se da je bio četvrtak.Pošto je tog dana bio dežurni u jutarnjim satima,Kai je smatrao da neće biti gužve,da će završiti par poslova,i papirologiju koja mu je ostala na stolu od noćne smjene i da će u to vrijeme doći dnevna smjena.Međutim s obzirom da u to vrijeme nije sanjao budućnost nije mogao predviditi da se tog jutra dogodila saobraćajna nesreća u ulici nedaleko od bolnice.Jedna djevojka,čini mi se da se zvala Melody,je isto kao i Kai smatrala taj četvrtak kao sasvim običan dan.Krenula je na posao,u stilu koji ja volim da zovem radna uniforma.Bijela košulja prekrivena crnim žaketom i crna suknja jedva iznad kolena.Naravno i crne štikle uz koje se košulja još više isticala.Kosa joj je bila u visokoj punđi.Tog jutra je imala razgovor za posao u veoma poznatoj novinskoj agenciji New York Times.Nakon što se spremila i dva puta provjerila da li je spakovala svoj CV i svu neophodnu dokumentaciju sjela je u auto i krenula.Na ruci joj je bila narukvica sreće koju su joj napravili sinovi,i rekli da ce joj donijeti mnogo sreće,i zaista nosila ju je kada je dobila poziv iz agencije.Međutim iako je ta narukvica bila puna dječije nevine ljubavi prema majci,najčistije i najsnažnije ljubavi,nije bila dovoljna da zaustavi pijanog vozača koji je mislio da je dobra ideja popiti flašu viskija i flašu štoka prije nego što sjedne za volan i odluči da tako proba da se otrijezni.Melody je zaustavila vozilo kako bi ispoštovala crveno svijetlo na semaforu.Baš u to vrijeme pijanica je odlučio da isto to ne poštuje,čak je i nagazio jače na gas i zabio se direktno u Melodyno auto.Melody je imala sreće što su se otvorili zračni jastuci međutim ipak je bila veoma povredjena.Od siline udara je krenula unazad i udarila vozilo iza sebe,tada joj se i glava vratila unazad i udarila u naslon sjedista.Kada je vozač iz tih kola izašao,naravno sa namjerom da se izviče na počinioca shvatio je da je ovaj mrtav pijan i da vikom ne bi učinio ništa dobro.Žalosno je odmahnuo glavom i izvadio telefon da zove policiju.Međutim kada je okrenuo glavu prema Melody shvatio je da mnogo krvari,pa je umjesto policije pozvao hitnu pomoć.
Kai je baš u to vrijeme pio kafu,gledajući na sat,očekujući kolegu koji će biti tu u toku dana,kako bi on mogao da ode kući i nastavi da spava.Međutim taj plan je pao u vodu kada je video hitnu pomoć kako se približava,čuo glasnu buku sirene.Dok je on pokušavao da se pribere,kroz vrata su jurnuli sa djevojkom.Kai je krenuo sa njima u operacionu salu.Dok su vršili operaciju nekoliko puta je pogled zadržao na njenom licu provjeravajući da li se makar trunčica boje vraća u njeno kreč bijelo lice.Međutim,ništa,borili su se,kao i ona,ali nije bilo dovoljno,izgubila je dosta krvi.Narukvica je pukla za vrijeme sudara,sreća vise nije bila na njenoj strani.Odjednom se čulo pištanje koji je označavalo da je gube.Napunili su defabrilator i Kai ga je pritisnuo na njena prsa.Električni šok ju je prodrmao, međutim pištanje se i dalje čulo.Nekoliko puta su pokušali,dok pomoćni doktor nije rekao:
"Stani Kai,otišla je..." Pogledao je na sat "...12:10..."
12:10.Vrijeme kada je trebalo da dođe dnevna smjena.Nekoliko dana nakon toga Kai je razmišljao šta bi se desilo da je ona došla u dnevnoj smjeni kada su na dužnosti iskusniji ljekari.Nekoliko noći mu se njeno lice pojavljivalo u snovima,i od tada se zakleo da nikada vise neće gledati pacijente,već će se samo fokusirati na to da im pomogne.Jače je pritisnuo olovku prstima dok je zakazivao operaciju gosp.Franca.Iako je znao da će ovaj put sve biti uredu i da će nakon što taj covek ponovo stane na noge biti najpoznatiji doktor u New Yorku,ako ne i u cijelom svijetu.Neurohirurg koji je digao nepokretnog na noge.Bio bi kao neka vrsta Boga.Ali pored svega toga nije mogao,a da ne osjeća veliki pritisak onoga što je trebalo da učini.Čak je i kod kuće tog dana razmišljao o tome.
"Da li će sve ići po planu?"
Pomislio je,ali onda se drugi glas pojavio u njegovoj glavi.
"Bože,Kai,naravno da hoće.Pa zar ne shvatas da se sve što si dosad sanjao ostvarilo.Zašto bi ovaj put bilo imalo drugačije."
Uzdahnuo je i sjeo na kauč,uzeo daljinski i činiju čipsa i upalio je televizor.
Nadam se da vam se svidja
YOU ARE READING
The hunter and the broken raven
Romance-Mnogi ljudi mi ne bi poverovali da mogu da vidim budućnost u svojim snovima.Ni ja iz početka nisam mogao da shvatim šta se ustvari dešava,i kako je sve to moguće,ali ipak jeste,vjerujte mi.- Ovo je priča o životu i ljubavi sa primjesama fantazije.K...
