Renata je proklinjala momenat kada je prihvatila da glumi Adrianovu djevojku. U tom trenutku joj je to zvučalo kao zanimljiva igra. Trebalo je da zna da se tu krije nešto više od toga. Razmišljala je i o tome da pruži šansu Adrianu, i da pokuša tako da zaboravi na ono što osjeća prema Marcu. Ni sama nije znala zašto mu jednostavno ne kaže šta osjeća, možda zbog toga što nije imala toliko samopouzdanja, uvijek smatrajući sebe ništavnu, od momenta kada joj je to njena majka prvi put rekla, koji je zapravo bio i posljednji, jer je nikada više nije vidjela, i bila je primorana da odrasta u domu za nezbrinutu djecu. Toliko puta se selila iz porodice u porodicu, i svaki put kada bi mislila da je konačno našla dom, desilo bi se nešto, bilo uzrokovano od strane nje same, ili ne, i morala bi nazad u dom. Sivi zidovi, djeca raznih uzrasta, takođe napuštena od strane onih koji su trebali da im pruže toplo ognjište i hranu, to je ono čega se Renata najviše sjećala. Sjećala se momenata kada bi gledala te sive zidove, a pred njenim očima bi igrale boje i oblici, razni načini na koje bi voljela da ih uredi, i udahne malo života u svoje okruženje.
A momenat koji ju je najviše plašio bio je taj kada bi neko iz doma navršio 18 godina. Tada bi morali da napuste dom, i nađu posao. Ne zato što se plašila rada, već zato što se plašila da neće uspjeti da nađe posao, i da neće moći da plaća stan. Posljednje što je htjela je da ostane na ulici, bez hrane i krova nad glavom. Ali sreća je bila na njenoj strani, i sa 9 godina ju je usvojio bračni par koji nisu dugo mogli imati svoju djecu, i sa kojima i danas živi i koje i danas zove roditeljima. Nije htjela da je bilo šta veže za majku koja ju je samo tako ostavila, pa je uzela njihovo prezime. A sada, dok je gledala elegantno dotjeranu plavušu, koja se neizmjerno trudila da svojim milozvučnim glasom zadrži Adrianovu pažnju na sebi. I to joj je zapravo i uspjevalo dok se Renata nije blago zakašljala, dajući nakon toga Adrianu do znanja da će da krene.
"Sačekaj mene draga, odbaciću te kući. Jess, bilo mi je drago što smo se ponovo sreli, ali mislim da je vrijeme da krenemo."
Rekao je, ustajući sa stolice, a za njim i je ustala i treća članica ove "divne" večeri, mada je Renati u glavi zujao taj nadimak koji joj je nadenuo prije nego što se pozdravio sa bivšom, i sve manje joj se sviđala ideja pretstavljanja kao njegova djevojka.
Ali nju je mučilo i to njegovo priznanje da je zaljubljen u Teresu. U neku ruku joj ga je bilo žao, jer je ona sada sa Kaiem, ali je sa druge strane bila zabrinuta, jer nije bila sigurna da li će to za njega ostati platonska ljubav ili će poželjeti da to promjeni u nešto više. Da li da otkrije ovo saznanje Teresi ili je ipak to samo umislila? Cijelim putem kući nije rekla nijednu riječ, udubljena u razmišljanje o situaciji, nije čak ni registrovala Adriana, koji je par puta čak pokušao da razgovara sa njom, jer je primjetio njeno ćutanje, ali on je to povezao sa time da joj je loše nakon što je morala da glumi da je njegova djevojka pred njegovom bivšom djevojkom, i pokušao je da je nasmije i da joj se zahvali na pomoći, ali pošto mu nije odgovarala, stavio je ruku na njenu, trgnuvši je iz njenih misli.
"Nisam znao da ti je toliko teško palo da kao prijateljica glumiš moju djevojku samo jedno veče."
Renata je na momenat krenula da odmahne glavom i kaže Adrianu da nije o tome razmišljala, ali se zaustavila, shvatajući da je možda bolje da mu ne kaže ništa, jer još uvijek ni sama nije znalašta da radi sa ovom novom informacijom. Umjesto toga se nasmijala i slobodnom rukom potapšala njegovu ruku, govoreći mu kako joj nije bilo teško da glumi, ali je jednostavno počela da razmišlja o posljedicama koje bi to veče moglo da donese. Adrian se nasmijao i ponovo vratio ruku na volan, ali ne prije nego što je blago stisnuo njenu ruku.
"Ne brini se uopšte. Ako želiš, kada ponovo sretnem bivšu reći ću joj da smo raskinuli ili da sam sa nekom drugom, ionako joj je bilo čudno tvoje ponašanje večeras."
Renata se okrenula da ga pogleda i on joj priznaje da se ona zapravo nije toliko ponašala kao njegova djevojka, jer nije reagovala kada ga je ova dodirivala po ruci i trudila se da ga riječima zavede, ali da joj je on objasnio kada je Renata bila u toaletu da je to zato što mu ona dosta vjeruje. Renata se blago zasmijala i priznala da nije loš kada treba da se vadi iz teških situacija, što je zasmijalo i Adriana. Kada su stigli do hotela u kome je Renata bila, ona se zahvalila na vožnji i da se ne bi činila bezobraznom, poljubila ga je u obraz. U momentu kada je izašla iz automobila i mahnula Adrianu dok je odlazio, okrenula se i ugledala Marca kako stoji na vratima hotela. Pogledi su im se sreli, a Renata je osjetila trnce po cjelom tijelu.
----------
Znam da ne postavljam redovno, ali nadam se da se priča i dalje sviđa nekome. Ako ništa drugo, pišem je jer volim pisanje, pa kad je završim, proći će editovanje i onda će čitati neki meni bliski ljudi, pa će možda proći još ispravki, tako da vas očekujem ako ništa kad bude konačna verzija 😁
أنت تقرأ
The hunter and the broken raven
عاطفية-Mnogi ljudi mi ne bi poverovali da mogu da vidim budućnost u svojim snovima.Ni ja iz početka nisam mogao da shvatim šta se ustvari dešava,i kako je sve to moguće,ali ipak jeste,vjerujte mi.- Ovo je priča o životu i ljubavi sa primjesama fantazije.K...
