"Znam. Znam dobro ko je on, ali sam shvatila da nije zaslužio da ga odbacimo zato što je..."
Sue zastade i pogleda oko sebe, da provjeri da je niko ne čuje. A onda se ponovo okrenu prema Kaiu i nastavi nešto tišim glasom. "Zato što je Paulov sin."
Napravi malu pauzu nakon što je izgovorila tu rečenicu, kao da i ona sama tek sada shvata šta je rekla kada je to čula od same sebe. Uprkos svemu što su joj rekli ljudi u njenom okruženju, na čelu sa njenom sestrom, govorili da to ne radi, ona je odlučila da pomogne sinu svog pokojnog, bivšeg muža. Adrian ne zna istoriju porodice, i događaje koji su doveli do njegovog začeća. Možda bi i bilo bolje da tako i ostane. Kaia je začudio postupak njegove majke, ali još više ga je začudilo to što se on ponašao tako. Što je i za trenutak bio šokiran što je njegova majka pomogla dječku koji im ništa nije skrivio. Nije mogla da mu se pripiše kriza srednjih godina njegovog oca. Njihovog oca. Kai je nakon majčine rečenice dobro promislio. Zanemarujući sve te nesretne okolnosti, oni su ipak bilo braća, makar sa jedne strane. Nije bilo razloga da ga mrzi, ali onda ga je našao. Zatekavši Adriana u Teresinoj sobi i saznanje da je on od sad njen fizioterapeut, na određeno vrijeme, Kai je imao nekoliko razloga da iz očiju baca otrovne strijele ka polubratu.
"Kad bi pogledi ubijali...Da li je sve uredu doktore Daniels?"
Iz razmišljanja ga trže Adrianov glas. Nije ni primjetio kada se izgubio u mislima i ostao zaleđen u jednom položaju, mrkog pogleda uprtog u mogućeg rivala. Blago zamuckivajući, Kai klima glavom.
"D-da, s-sve je uredu, oprostite kolega, izgleda da sam se izgubio u mislima."
Kai mu je uputio blag osmjeh, ali je taj osmjeh nestao brže nego što se pojavio.
"Potpuno vas razumijem. Pored ovako lijepe djevojke, svaki muškarac bi zalutao u mislima."
Teresa je pogledala u Kaia, a onda su joj oči doputovale do njegove šake i stisnute pesnice. Iako je bila jedna od onih djevojaka koje su se osjećale nezgodno držati momka za ruku ili poljubiti ga dokle god je u sobi više ljudi od njih dvoje, makar za jedno, ovaj put je odlučila da svog momka uhvati za ruku, ne bi li ga malo smirila. Odmah je osjetila kako se Kaieva stismuta pesnica opušta i njegovi prsti se obavijaju oko njene ruke. Adrian krajičkom oka primjećuje ovaj čin, ali odlučuje da prećuti bilo šta što bi mogao da kaže i pogorša situaciju. Dopala mu se mlada italijanka, njene plave oči su mu se urezale u mozak, kao i nekada Kaiu. Ali ipak nije htio da se zamjeri sinu žene koja mu je toliko pomogla u životu. Kai je ostao u Teresinoj sobi cijelo vrijeme dok Adrian nije završio pregled i otišao da se konsultuje sa drugim fizioterapeutima, sa više iskustva, kakvu terapiju prepisati Teresi Cesaro.
"Moram da ti priznam da si pomalo sladak kad si ljubomoran."
Nasmješila se slatko. Tom smijehu je pridodao i kliše svih ljubavnih komedija, negiranje.
"Ja ljubomoran? Ne, naravno da nisam. Otkud ti ta ideja?"
Teresa podiže obrvu i gleda ga sa 'da li se zezaš?' izrazom na licu. Kai prevrne očima i spušta poljubac na njene usne, u nadi da će joj to odagnati tu temu iz glave.
"Ali priznaj da si bio ljubomoran. Šaka ti je bila bijela kao kreč koliko si stiskao pesnicu."
Kaiu se izmakne osmjeh na jednom kraju usana i ispušta dubok uzdah.
"Dobro, bio sam ljubomoran. I šta sad? Jel ti sad lakše?"
Ponovo smijeh sa Teresine strane.
"Mnogo."
Namiguje mu i ovaj put ona spaja njihove usne. Bili su srećni zajedno, izgledalo je kao da se poznaju cijeli život. Ali Kaia ništa nije moglo pripremiti za šok koji se odigrava pred sam kraj dana. Nakon što je završio smjenu i oprostio se od Terese, usput šapnuvši vjernom prijatelju da pazi na nju i na Adriana, Kai se sprema da krene kući. Ali onda ugleda nešto što ga potpuno zaustavlja. Pored prozora prolazi odsjaj dobro poznate plave kose. Ne to nije moguće. Kai trči kroz hodnike bolnice, zamalo obarajući ljude i stvari. Kada je bio napolju, gledao je oko sebe kao ludak. Trčao do mjesta gdje se nalazi njegov prozor i odatle putem kojim je morala da prođe. Ništa, ulica je pusta, ako ne računamo dječicu koja su se igrala na livadi pored puta. Kai se šokirao. Da li je moguće da mu se posle svega priviđa?
---***---
Znam da ne postavljam redovno, oprostite mi, trudim se koliko mogu, ali fakultet nije mala stvar, mora još više da se uči, tako da onima koji me podržavaju bez obzira na to što nisam redovna, hvala vam 😘
YOU ARE READING
The hunter and the broken raven
Romance-Mnogi ljudi mi ne bi poverovali da mogu da vidim budućnost u svojim snovima.Ni ja iz početka nisam mogao da shvatim šta se ustvari dešava,i kako je sve to moguće,ali ipak jeste,vjerujte mi.- Ovo je priča o životu i ljubavi sa primjesama fantazije.K...
