The hunter and the broken raven

24.

Kai i Teresa su ostali sami u bolničkoj sobi. Nijedno od njih nije progovorilo sve dok Teresa nije prekinula tišinu.

"Veoma me podsjećate na nekog, kao da sam vas negdje srela. Ali ne mogu da se sjetim." Kaia je začudilo što se on nje sjeća toliko dobro, dok ona njega ne može da se sjeti. Ali razumljivo je da ga se ne sjeća, dosta vremena je prošlo od njihovog susreta. Kai je već odustao od mogućnosti da će se ona sjetiti, ali prebrzo se predao. "Da, sjetila sam se. U Rimu smo se slučajno sudarili. Vi ste bili sa djevojkom." Na to se Kai kroz osmjeh nadovezao.

"A vi sa momkom. Da, drago mi je što se sjećate." Ipak primjetio je da se djevojčin osmjeh malo spustio. - Je li sve uredu? Da li vas nešto boli?" Kai je prišao krevetu na kome je ležala. Djevojka se ponovo osmehnula.

"Da, dobro sam, samo sam se sjetila šta mi je Rodolfo rekao tog dana." Pogledala je u Kaieve malo začuđene oči i nasmijala se, i krenula da mu objasni. "Rodolfo je bio momak sa kojim se vaša djevojka sudarila. Rekao mi je da su se odavno poznavali. I da se vole." Kai nije mogao da vjeruje, on je od Kate dobio sasvim drugu priču. Teresa ga je pitala šta nije uredu. "Ovaj, nije bitno, ja samo imam drugačiju verziju priče, ali je bolje da vas ostavim da se malo odmorite." Kai je krenuo da izađe, ali ga je Teresa zaustavila.

"Sačekajte molim vas, voljela bih da saznam i tu drugu verziju." Nakon čega joj je Kai, posle još jednog neuspjelog pokušaja da izađe iz sobe, ispričao da mu je Kate rekla kako joj se taj momak svidio samo na trenutak. Bio je šokiran kada je od pacijentkinje čuo da su Kate i Rodolfo vjenčani i da žive u Rimu. Još uz to kruži neka priča da je Kate trudna, ali nema dovoljno dokaza da bi to potvrdili. Kada je Kai pogledao na sat shvatio je da je veći dio vizite za koju je on danas zadužen proveo u njenoj sobi.

"Ne mogu da vjerujem. Mislim i za priče, ali i za to što vam još uvijek ne znam ime." Rekao je Kai pripremajući se da izađe. Na Teresino pitanje, zar nije dobio kartone njenog doktora iz Italije, odgovorio je da su to većinom rješavale njegove medicinske sestre.

"Ja sam Teresa. Teresa Cesaro. A vi imate vrlo kratko ime, sjećam se da mi je majka rekla. Kai?" Izustila je u nadi da on neće pomisliti da je ona napadna jer je već znala i njegovo prezime i koliko dugo radi u bolnici i da je jedan od najpopularnijih doktora na planeti. Medicinske sestre koje su dolazile da ju obiđu ili/i promjene infuziju su joj pričale o tom slavnom Kaiu Danielsu. Ono što joj je najviše zapalo za uho je to da su med sestre primjetile da mu oči nekako sjaje od kad se vratio iz Rima.

"Sigurno je tamo upoznao neku lijepu djevojku, u koju se zaljubio. Jedanput sam naučila kada je razgovarao sa sestrom preko telefona, da ima plave oči. Kao vaše."

"Da li je ikada rekao nešto vezano za taj put bilo kome?" Teresa je pitala med sestru koja je u tom trenutku kačila punu kesu infuzije na visoki metalni stalak, a praznu bacila u smeće. Kada joj je ova odgovorila da nije nikome pričao Teresi je na neki način bilo drago. To što je u sebi čuvao te uspomene, ali ipak nije mogao da ih sakrije u svojim očima. I sada je u njegovim očima očekivala vidjeti taj sjaj. I bilo je nečega, ali s obzirom da su se davno vidjeli nije baš imala sa čime da ih uporedi. Što se tiče sjaja sad i onda u Rimu, definitivno je bio veći, a ona se u srcu nadala da je ona razlog tome.

"Da, zovem se Kai, Daniels." Kai ju je svojim riječima vratio u stvarnost. Ni jednom, a ni drugom nije bilo jasno da li je ono što osjećaju ljubav na prvi pogled ili samo prolazna stvar. Koliko puta su i jedno i drugo čuli to isto, to ti je samo zaljubljenost, brzo će to proći i onda ćeš se kajati što si uopšte ulazio u to. Ali ovaj put to nije izgledalo tako. Kai je to lakše podnosio, s obzirom da je u nekim svojim snovima već to predviđao, ali šta ako za ovu djevojku predvidi da nema budućnosti za njih. Da treba da ostanu samo pacijent-doktor. U neku ruku je i počeo da sumnja u svoje snove. Pogotovo zato što prvi put od kad je to sve počelo nije sanjao kraj prije samog početka. Ni u jednom snu osim onog od sinoć nije sanjao ništa što bi mogao razaznati i povezati sa nekim događajima koji tek treba da se dese, a imaju veze sa tom djevojkom. "Mislim da je sada ipak vrijeme da krenem dalje i provjerim kako se osjećaju drugi pacijenti." Teresa mu je rekla da očekuje da ga vidi sutra što je brzo i požalila, ne želeći da izgleda kao klinka, već zaljubljena, iako je zaljubljena i bila takoreći. Kai se nasmijao i odgovorio joj sa primjesama tuge. "Nažalost sutra sam noćna smjena, tako da će moja vizita biti dok budete spavali. Samo uđem pogledam karton, pacijenta i gotova stvar. Ali mi se čini da sam za dva dana ponovo u ovoj smjeni. Prekosutra odmaram, a dolazi mi i Franc u posjetu. Meni se čini da sam se ja i previše zapričao nikako da krenem. Odmarajte, pa ćemo za nekoliko sedmica krenuti sa terapijama." Oboje su se osmehnuli i Kai je izašao. Kada je zatvorio vrata ispustio jr dubok uzdah. Nije znao da je Teresa učinila isto sa druge strane. Mislim da nema potrebe da vam pišem da su ostatak dana i jedno i drugo proveli razmišljajući. Jedno o drugom. Kai se kod kuće prisjetio sna u kome njegovi prsti miluju i mrse neku dugu smeđu kosu. Ali s obzirom da je sutra noćna smjena imati će vremena da spava i sanja. To se i desilo, sanjao je.