Ljubav ili rat

3. Dio "nova u akademiji"

Ploveći niz rijeku Hudson razgledavala sam krajolik. Bio je više nego prekrasan. Uskoro počinje i jesen al ljeto kao da se još uvijek neda. Bori se za svaki list na stablu. A jesen čeka da svaki taj list oboja sa svakom njenom bojom. Nakon nekoliko sati brod se usidrio u luci nedaleko od akademije Henry gdje bi se ja trebala školovat za vojnikinju. Akademija nije bogzna šta za vidit al eto valjda se može štogod naučiti na najvjerojatnije nadolazeći rat. Kad sam došla u vrhovni štab odmah su me primili, jer kako kažu svaki dobrovoljac je dobrodošao. Danas ću odmarati, ali sutra počinjem sa prvim treninzima. Neće biti ni malo lako, ali to je ono što sam oduvijek voljela. Jednog dana postati vojnikinja. Kroz prozor svoje sobe mogla sam vidjeti neke vojnike kako trče, neki uče pucat, neki nose tešku artiljeriju i tako da ne nabrajam. A onda sam začula kucanje na svojim vratima. "Naprijed." - rekla sam. Potom je ušla jedna djevojka približno mojih godina. "Hey, vidim da si nova ovdje, a nove baš i ne susrećemo često. Pa bih te voljela malo bolje upoznat." - rekla je tiho. Zatim sam joj prva pružila ruku i rekla: "Ja sam Elizabeth Stone, drago mi je." "Alison Fishleg." - rekla je. "Pa...čujem kako nove ne susrećete često, kako to?" - upitala sam je čudeći se tome. "Zato što je West Poin poželjniji od nas, ali oni koji ga ne mogu upisat uglavno idu negdje drugdje ili se vrate kući." - rekla je. "Htjela sam i ja pohađati West Point, ali kad sam došla kod vrhovnog zapovjednika rekao mi je da ne primaju žene. Htjela sam mu zabit šaku u glavu! Nemaš pojma koliko mi je digao živce." - sjećajući se toga lagano sam u sebi poćela osjećati ljutnju. "Vjerujem ti, htjela sam i ja upisati, ali srećom prijatelj mi je to rekao na vrijeme jer je i on pohađao tu akademiju." - rekla je gledajući u pod kao da se prisjeća nečega osim toga. "Da te pitam. Ima li negdje u blizini nekakva kantina gdje bih mogla nešto pojest. Put je bio iscrpljujući." - uzdahnila sam i potom se nasmijala. "Sad da ti ovako objašnjavam nema smisla, hajmo onda skupa prošetati do tamo." - dogovorila mi je. "Hajmo onda." - rekla sam i potom pokazala njoj da prva iziđe iz sobe. Išli smo prema sasvim suprotnom dojelu akademije. Kad smo došli nije izgledala nešto posebo, ali može posluziti. Bitno je to da ne umrem od gladi. Sjeli smo do prozora sa pogledom na nekakve barake. Konobar nam je dao meni da vidimo što nude. Bilo je tu raznih vrsta salata, pa čak i salata od hobotnice, koju ne bih jela ni da mi je daju besplatno. Onda je tu bilo pečenja, morskih plodova, kuhanja... Ja sam uzela ražnjiće sa krumpirima i običnom salatom. Dok je Alison naručila gulaš. Nikad nisam bila ljubitelj kuhanja ali kad bih mi ga mama spremila onda bih ga jela preko volje. Čekajući naš ručak razgovarale smo o svemu i svačemu. Saznala sam da je ona bila siroče. Majku je izgubila dok ju je rađala, a otac ju je napustio. Potječe iz Kentuckyja, a kao mala živjela je u New Jerseyju. Živjela je sa bratom u domu, ali kad je napunila 18 završila na ulici. Zatim je onda došla ovamo obučavati se da jednog dana postane vojnikinja. Međutim, kad smo bile gotove sa jelom krenule smo u šetnju, a nakon toga povukli smo se svatko u svoje odaje.