Demons, Angels & a Holy Relic

420 33 9
                                    

Ispred Kevina stvorili su se četiri demona niotkuda. Jedino što je bilo vidljivo na njihovim telima su bile svetleće oči. Dva para crvenih očiju, par tirkizno plavih očiju i jedan par raznobojnih očiju. Kevin i njegova ekipa su se povukli nazad u strahu. Odakle su se ovi ljudi stvorili?

"Interesantno." Devojka koja je stajala pored Archera je imala glas melodičniji od najlepše pesme i mekši od najmekše vune. "Ljudska bića napadaju jače ljudsko biće od sebe u grupi, kao najveće kukavice."

"Pazi kako pričaš pridošlice!" Kevin je planuo. "Da ti ne bih pokazao kako napadamo u grupi."

"Prilično su smešni zar ne?" Devojka je upitala par tirkiznih očiju.

"Pre će biti da su prilično jadni." Uzdahnula je devojka sa tirkiznim očima i podigla desnu ruku sa skiptarom. "Više mi se sviđaju mrtvi."

Kristalna lobanja na vrhu skiptara je zasvetlela i emitovala plavi sjaj. U magli je bio još mističniji taj plavi sjaj i Kevin se sasekao od straha. Te tirkizno plave oči su ga gutale u crnu rupu i bio je miran kao kamen. On i njegova dva druga su se počeli kriviti na sve moguće strane, njihove kosti proizvodile su zvuk lomlenja dok su oni vrištali od bolova. Cela šuma je odjekivala i jato ptica iz okoline su poleteli. Na tlo su pali tri mrtva mladića, dok su ledeno plave usne bile uvijene u smešak

Devojka u tamno plavom plaštu je prošla pored Archera i postavila svoj skiptar na tri mrtva tela.

"Vidiš, mnogo su slađi sada." Nasmešila se svojim ledeno plavim usnama.

Archer je bio van sebe. Mladić je bio skamenjen od straha. Kako su Kevin i njegovi drugovi pali mrtvi odjednom? Šta su ovi ljudi? Ko su oni? Odakle su došli?

Toliko pitanja je plivalo u Archerovoj glavi da se mladić onesvestio. Nije mu bilo ništa jasno i jedino je mogao da pritvori oči, i u snovima gleda crvene oči koje su se susrele s njgovim. 

* * *

"Šta je to bilo?" Clementina se okrenula ka jatu ptica.

Nisu mogli utvrdit koja vrste ptice je tačno poletela ali magla koja je dopirala iz šume je bila jeziva. Skoro kao ona iz horor filma. Studenti na parkingu su progutali knedlu i brzo ušli u školu. 

"Jel' neko video Kevina?" Clementina je bila zabrinuta za svog dečka.

Pre skoro 20 minuta je otrčao u šumu za Archerom i nije se vraćao. Poveo je dva svoja najbolja druga ali kao i Kevin, nije bilo traga od njih. Clementina je bila zabrinuta i odsutna. Nije ni primetila da joj u susret idu dva mladića i dve devojke. Bez ijedne reči, Clementina se sudarila sa najvišim momkom u toj grupi.

"Pazi gde ideš!" Viknula je devojka sa poda.

"Izvini, ali ja sam se pomerio u stranu da bi ti mogla proći." Iako je glas bio grub, nije držao nikakvu krivnju za nju u sebi.

Clementina je pogledala gore i susrela se sa prelepim zlatno-smeđim očima. Momak je bio visok sa proporcionalno raspoređenim mišićima, i kratkom smeđom kosom koja mu je padala u oči. Usne su mu bile pune i imao je rupicu na blago kockastoj bradi. Naravno nosio je i školsku uniformu, što je značilo da pohađa istu školu kao ona, ali od kada njihova škola poseduje tolikog macana?

"Ne... Ovaj, izvini meni... Nisam gledala gde idem." Clementina se izvinula i prihvatila je ruku koja je bila pružena njoj. "Ovaj, ja sam Clementina, nisam te pre viđala po školi." 

"To je zato što sam nov ovde. Ja sam Jasper, a ovo su moji prijatelji." Pokazao je glavom ka tri prelepa bića iza sebe. "Juče smo se doselili. Drago mi je."

"Oh pa dobrodošli. Ako vam zatreba pomoć, slobodno se javite." Zvono se oglasilo i Clementina se povukla. "Sad moram na čas, nadam se da ćemo se videti uskoro."

Beautiful FogWhere stories live. Discover now