P.S. I hate you 2(Harry Styles) - bosnian translation

Chapter 25.

Harry i ja smo stigli do hotela gdje smo i ostali, u svome vremenu gdje smo gledali maraton Friends..

Nakon druge epizode vec sam bila nasmijana i smijala sam se tako lose, da mi je nenormalno popravilo raspolozenje vise nego iko ikada.

Harry je se nasmijao dolje na kratko, te sam zatim privukla se prema njemu dok je nesto zurio u svoj telefon. Nisam si mogla pomoci ali primjetila sam da je previse paznje pruzao svome telefonu. To mi je previse smetalo. I sve sto sam ucinila je da buljim u njega.

''Mogu li pitati, sta se dogadja? Ili me ne zelis u svome poslu zbog..''

''Ja te zelim u svome poslu.'' Prekinuo me je, naslanjajuci se dolje, ljubeci me njezno. ''Samo je cudno, sto sam dobio ovakvu poruku.''

''Oh, kakvu poruku.'' Slegnula sam ramenima, jos jednom prebacujuci TV kanale.

''Kendall mi je poslala poruku. Nakon svog tog vremena.'' Nasmijao je se nakon kratke sutnje.

''Kendall? Jenner?'' Podigla sam obrve. ''To... ona?'' Namrstila sam se.

''Da.''

Ostala sam sutiti, sa uzdisajem. Zaustavila sam prebacivanje kanale na sto je se on namrstio.

''Blue.'' Zastenjao je. ''Vidi, znao sam da ces se ovako ponasati. To nije nista lose, obecavam duso.''

''Da, obecavas. Sta je rekla?''

Pokazao mi je, te sam pocela citati.

-Hej, Harry! Kendall je. Nismo razgovarali neko vrijeme, kako si? Sta ima?

''Vjerovatno ne zna da si u braku, da li zelis da to rascistim za tebe?'' Upitala sam, naravno, na sto je se on nasmijao.

''Nije smijesno, sa zadovoljstvom cu joj pruziti svoj um. Ti si moj. I dovraga, znas dobro da sam pohlepna. Tako sam pohlepna.'' Grintala sam kao dijete. Smijesno je zapravo.. kada god sam bila ljubomorna, uvijek sam se ponasala kao dijete.

Harry je obmotao svoje ruke oko moga ramena, vuceci me prema svome toplom tijelu. Svoje prste sam polozila na njegova prsa, buljeci u njegove tetovaze.

''To je slatko, stvarno. Jos uvijek ne mogu obuzdati svoju glavu oko pomisli da ti jos uvijek mislis da me mozes izgubiti zbog neke druge.''

''To je mogucnost. Postoji milijun djevojaka vani koje bulje u tebe.'' Promrmljala sam. Glupo je koliko sam psihicki panicila kada god bi druga djevojka bila na vidiku, ali to je samo koliko sam zapravo.. kako god to bilo. Zaljubljena.

''Ali ni jedna od njih nisu ti. Zelim tebe.''

Nisam si mogla pomoci, ali nasmijala sam se ali onda sam pokusala to sakriti, prekrivajuci svoje lice u njegova prsa.

''To golica.'' Nasmijao je se dok sam zaigrano primicala svoj nos uz njegova prsa.

''Dobro, dobro idem nazvati Anne, da provjerim djecu.'' Sjetila sam se na sto je on klimnuo glavom.

''Cudno je znati, da kada oni nisu ovdje. Da me vraca na stara vremena.'' Harry se nasmijao, sjedajuci dok sam posegnula za nocni ormaric kako bih uzela svoj telefon.

''Tako je, nije li?'' Nasmijala sam se, prisjecajuci se svih vremena koje smo provodili kada smo bili sami zajedno. Vecina tog vremena je bila luda, neki su bili prilicno strasni.. na dobar nacin, ako to ima uopste smisla.

''Tako je. Tako je.'' Nasmijao je se, namjerno pokazujuci svoje rupice, na sto sam ga ustipnula za obraz.

Trazila sam broj koji mi je dala Gemma prije nego sto sam pritisnula na broj, prislanjajuci slusalicu na uho.