Close my eyes

1. Dio

Dan nije bio drugačiji od drugih. Annie je baš kao i svaki drugi dan vodila svog labradora Rudya u šetnju. Njihovo omiljeno mjesto za šetnju bila je manja šumica, preko puta koje je živjela. Šumica je bila rjetko posjećivana, te veoma tiha. Annie je voljela mir i sviježi zrak, kojeg se tamo nije mogla zasititi, a Rudyu je pasao veliki prostor kojeg je redovito koristio za istrčavanje, te lov ptica koji mu nikad nije uspjevao.

Već nakon prvih par koraka Annie je primjetila da nešto nije u redu. Jednostavno nije osijećala onaj mir koji toliko voli, ali nije se zamarala, bila je uvjerena da su to možda samo ptice koje se ponekad znaju meškoljiti u krošnjama drveta. Šetala je ona, baš kao što to uvijek radi. Pratila puteljak, koji vodi kroz cijelu šumu te završava na cesti s koje se ujedno i ulazi unutra. Rudy je do tada već završio s trčanjem te se pridružio Annie, šetajući uz njenu nogu. Kada su već bili blizu izlaza, Rudy je krenuo malo brže, čuvši i ugledavši nešto malo iznad puteljka, iza par stabala. Annie je na to također zastala, te ubrzo ugledala dva muškarca, u njihovim ranim dvadesetima. Iako joj je sve u njoj govorilo da produži dalje i ktome ubrza korak, ona je odlučila zastati.

Čula je kako dva muškarca spominju marihuanu, biznis i još poneku stvar koju nije razumijela, a zatim i adresu malo izvan grada u kojem je živjela, tu se našlo i ime čovjeka za kojeg je zaključila da je kupac, no nije ga zapamtila. Mislila je, nije to ništa zanimljivo za njene uši, ništa što je se tiče. I sve bi bilo kako treba, ali je Rudy, baš kao što bi i svaki drugi pas koji je ugledao nepoznate ljude napravio, zalajao. Ona dva čovjeka su se na to istog trena okrenuli, a Annie je, prvih par sekundi ostala paralizirana. To je bila situacija u kojoj se nikada još nije našla pa nije znala što napraviti. Nakon prvotne nesigurnosti, odlučila je okrenuti se i krenuti hodati. Ali ta dva mladića nisu glupi, oni su krenuli hodati prvo do puteljka a zatim za njom. Annie se nikada još nije toliko bojala, no nije to pokazivala, ubrzavala je korak. Oni su također ubrzali korak i derali se za njom da stane ali ona ih nije poslušala, nastavila je hodati. Kada su joj se dovoljno približili, jedan od njih ju je uhvatio za nadlakticu, i snažno ju povukao, na što se ona naravno okrenula. Uspaničila se pokušavši se izmaknuti iz njegove ruke ali nije mogla, stisak je postajao sve čvršči a njena tanušna ruka več je počela trnuti. Na sav se glas derala: "Nisam ništa čula, kunem se, ništa nisam čula." Zbog buke koju je stvarala drugi ju je muškarac ošamario i tišim glasom rekao: "Začepi!", još jednom ju ošamarivši. Annie se na to trznula i prestala vrištati, polovično i zato što ju je grlo počelo peckati.

Sad se u potpunosti smirila, nije se više trzala, shvatila je da nema smisla jer je onaj čovjek očito mnogo jači. Nije više ni vrištala, samo je spustila glavu i tako stajala. Nitko od njih nije obračao pozornost na Rudya koji več neko vrijeme laje, vjerojatno zato što je njegov lavež prigušen i tiši od laveža drugih pasa. Muškarac ju je još uvijek držao ali mu stisak više nije bio tako jak. Položio je jagodice dva prsta na njen podbradak i tako joj podigao glavu no njen se pogled još nakratko zadržao na podu. Zayn i Liam su se međusobno pogledavali, a Zayn, koji joj je držao ruku cijelo ovo vrijeme, napokon je progovorio: "Sada ću ti pustiti ruku, bolje bi ti bilo da ne bježiš. Jasno!". Annie je samo kimnula glavom ne rekavši ništa. On je još malo popustio stisak, a zatim i u potpunosti pustio njenu ruku. Ona je još kratko ostala tamo stajati, a zatim se naglo okrenula i počela trčati zajedno s Rudyjem. Znala je da neće daleko stići jer su joj se noge snažno tresle a njihovi jaki koraci zvučali su sve bliže, i bliže, i bliže...