8. Dio

273 17 2
                                    

Sjedila je za dugačkim stolom, s velikim osijećajem nelagode, prvenstveno zato što joj je s lijeve strane sijedio Šef, a s desne Zayn. Louis joj je oduvijek predstavljao opasnost. Još od kada je prvi put čula za njega, znala je da pored njega ne može biti sigurna. S druge strane, Zayn je čovijek kojeg ona mrzi više od ičeg drugog u svom života. Da njega nije bilo, nebi ni ona sada bila u ovoj groznoj situaciji.

Večer je tekla, ali u njenoj glavi odvijala se neka sasvim druga radnja. Uredno odjevene spremačice donosile su i odnosile obilate porcije hrane na stol, no Annie nije jela. Vilicom je preturala po kavijaru, no nije ukusila ni trunku. Pogled zapečaćen na tanjuru a misli negdje jako daleko. Nepoznati glasovi kao neodređeni šumovi odzvanjali su joj u glavi, no nije se potrudila čuti ni riječi. Nije ju zanimalo.

Moglo bi se reći da je poslušala Šefa. Uredno je sjedila, ne govoreći ništa. Nasmiješila bi se ljubazno svakoj gospođi koja bi joj prišla kako bi odnjela još jednu ne pojedenu porciju a onda se vratila u svoj svijet. Razmišljala je dugo i pomno o svemu što joj se događalo. Najviše se zapravo pitala što radi ona ovdije, na ovoj večeri, okružena muškarcima koje ili nikada nije vidjela ili kojih se plašila i koje je mrzila. Mogla je osjetiti pokoji pogled na svome licu svako malo ali se nije obazirala ili ga pokušala uzvratiti. Bila je tako savršena, bez imalo uloženoga truda, a opet tako mala i ranjiva, dok skriva to zavidno vješto.

Jedan dobir grub i bezobrazan, neugodan i napromišljen, po prvi puta večeras, odvlači ju nazad u realnost. Na njenom desnom bedru, prema koljenu, kreće se veliki, poznati dlan. A onda opet, vraća se nazad gore zavirujući ispod njene haljine. I prije nego što se Annie uspjela snaći ili učiniti nešto nepromišljeno, ruka se naglo zaustavlja. S njene lijeve strane dopire drugi muški dlan, odriješito obuhvaćajući onaj prvi, nepristojan, a zatim ga oštro sklanjajući s njene gole kože. Gledala je tako, prvo u bitku koja se događala ispod stola, a zatim u onu drugu bitku koja se odvijala bliže drugima. Zayn gleda Louisa, Louis gleda Zayna. Probadaju se pogledima koji govore više no što bi riječi ikada mogle. Louis, skupljenih usnica, s prezirom baci još jedan pogled u Zayna a zatim ga vraća nazad na druge ljude za stolom uključujući se opet u prijašnju konverzaciju.

Annie blago nakrivi glavu u desno, susrećući se s malim očima boje lješnjaka. Njen pogled tako oštar i osuđujuć, a njegov tako smiren s tračkom ljutnje koji se nazire svaki put kada trepne. I dalje joj je biko teško povjerovati što se upravo zbilo, što je jasno davala do znanja Zaynu koji joj se nakon svega, zlobno ali malko osmjehnuo a zatim je i on vratio svoj pogled nazad na sve ljude za stolom.

Htjela se ona vratiti nazad u onaj svoj imaginarni svijet ali nešto ju je stalno povlačilo i nije joj dozvoljavalo da se odvoji od realnosti. Kada se atmosfera u sobi promjenila, a tenzije za stolom su, iz nekog njoj nepoznatog razloga, postale veće, odlučila se za jedan mali, ali poprilično značajan potez.

"Oprostite." Ništa. Niti jedna osoba nije se osvrnula na njen tihi pokušaj.

"Oprostite!" Rekla je opet, ovoga puta malo glasnije. Najednom, svačija pažnja bila je usmjerena na nju, dok je u sobi zavladala tišina.

"Otići ću do toaleta. Ispričajte me." Rekla je pristojno, još jednom pogledala lica za stolom, a zatim se sporo i elegantno ustala te nesigurno koračajući otišla do drvenih vrata s natpisom 'WC' i ušla unutra.

Našla se u skučenom prostoru, okruženim pločicama bež boje. Na zidu ispred nje nalazio se umivaonik a iznad njega ogledalo. Naslonila se na umivaonik, prenoseći svu tjelesnu težinu samo u dlanove njenih ruku čvrsto obavijenih oko ruba umivaonika, a pogleda zakovanog u refleksiju svojih očiju u ogledalu.

Stajala je tako nad umivaonikom par minuta a onda otvorila slavinu i sapunom mirisa vanilije prala ruke. Prestrašio ju je nečiji čvrsti stisak oko struka te je brzo zatvorila vodu i u trenutku se okrenula kako bi se suočila sa nepozvanim strancem.

Close my eyesWhere stories live. Discover now