7. Dio

306 17 3
                                    

Annie je odlučila ne uzvratiti poljubac, iako je Šefov jezik nježno tragao za njenim. Pokušala se ogurnuti rukama o njegova prsa ali ju je držao prečvrsto. Koračala je unazad a on ju je pratio ne odvajajući svoje usne s njenih. Dotaknuvši hladan zid iza sebe malko se stresla. Možda zato što joj je bilo hladno samo tako stajati u doljnjem rublju, a možda i zato što je znala da nema više gdje pobijeći. Šef se napokon odmaknuo od nje stvarajući mali razmak između njihovih pogleda, njegov zaigran a njen uplašen. Zlobno se osmijehnuo a zatim progovorio:

"Nemaš više gdje, a sada si mi tako privlačna." Nije ništa odgovorila na to, okrenula je svoju glavu u stranu dok je on stajao iznad nje upijajući svaki dio nje svojim pogledom a rukama prslonjenim o zid oko nje tako da nije mogla pobijeći. Njen goli vrat i poprsje došlo je do izražaja kako je nakrivila glavu te je spustio svoje mekane usne na njenu kožu i ostavljao malene poljupce po njenom vratu.

Annie je tako uživala u svakom pokretu ali je viješto to skrivala. Kakva bi samo greška bila pokazati da joj gode njegove usne na njenom tijelu. To bi ju učinilo slabom a dobro je znala da na ovome mijestu nesmije pokazivati svoje slabosti.

Nije ni primjetila kada su poljupci prešli u grickanje i najdnom je osijetila probadajuću bol na vratu, negdje ispod uha. Probala se odvojiti od njegovih zubi na bolnome mijestu a kada više nije mogla podnjeti peckanje tiho je uzdahnula.

"To me boli!" Progovorila je tiho i isprekidano zbog bola. No to nije promijenilo ništa.

"Prestani." Ovoga puta je bila glasnija što je on i primjetio. Odvojio se od nje i odšetao prema vratima.

"Spremi se pa krećemo." Rekao je nevoljko pa izašao iz sobe.

Pustio ju je tamo naslonjenu na zid samo u gaćicama i grudnjaku. Annie je obijema rukama obuhvatila svoj vrat još uvijek osijećajući lagano peckanje. Nije ni primjetila da joj koljena klecaju te da sporo klizi niz zid. Njen pokušaj da povrati ravnotežu samo ju je još brže doveo u sjedeći položaj. Savila se iznad svojih skvrčenih nogu i pustila svoju glavu da utone u njene ruke koje je laktovima pridržavala na koljenima. Par puta je duboko udahnula i izdahnula pokušavajući sabrati svoje misli o prethodnom događaju.

Bila je tako nemoćna pod Šefovim rukama, nije mogla učiniti ništa da ga makne sa sebe. Koliko joj se samo puta to dogodilo u posljednjih mijesec dana, nije mogla ni prebrojati. Zar je ona samo tijelo koje bilo tko može iskorištavati kada god i kako god hoće. Zar nitko ne vidi da ima nešto ispod te kože, da joj nije sve jedno kada ju netko dodiruje. Nije mogla podnjeti da je tako slaba, da se ne može usprotiviti.

Odbila je razmišljati o tome i ostala sijediti još sekundu duže pa se ustala i popravila to malo odijeće koju je nosila. Obukla je lijepu crnu haljinu te je par puta rukama prešla preko materijala na svojemu struku dok joj nije stajala kao salivena. Ušetala je u kupaonicu i pokupila ukosnice koje je prethodno našla s poda te uredno smotala pramenove kose koji su joj smetali na licu. Valovita smeđa kosa uredno joj se preljevala preko ramena dok je gledala svoj odraz u ogledalu.

Sviđalo joj se što vidi. Bila je Annie djevojka koja je voljela kako izgleda. Nikada nije ni pomišljala na dijetu ili bilo kakvu vrstu izgladnjivanja. Više je željela nabaciti koju kilu jer je po svom mišljenju bila zaista mršava, a i drugi su joj znali to govoriti kad-kad. Njene obline bile su umjereno istaknute u ovoj haljini, što joj se i nije svidjelo iako je izgledala lijepo i imala što pokazati. Inače bi ubijek nosila zatvorene majice kako nebi slučajno pokazala previše. Zapravo nije ni ovo bilo previše već samo nešto mrvicu drugačije od onoga na što je ona navikla.

Bacila je još jedan pogled u ogledalo a onda zamjetila veliku plavicu na mijestu gdje ju je Šef ozlijedio. Dotakla je obojeno područje i trznula se na bol koju je osjetila. Napravila je nezadovoljnu grimasu a onda prebacila pramen kose preko ramena i popravila ga tako da joj uredno pokriva ozljedu. Srećom, plavica se nalazila u pozadini vrata pa ju nije bilo teško sakriti.

Close my eyesWhere stories live. Discover now