Kišno jutro. Kao sva odkada je Bryy.....ne mogu to više ni izgovoriti.
Polako se spremam za školu dok me mama požuruje. Danas će biti prava muka. Tri testova jedan iza drugog,a ja neznam ni jednu jedinu riječ. Ne pomaže ni to da mi tata ide na roditeljski. Još nije prihvatio da njegova "savršena mala princeza" nije savršena. Već sam ubila 6 ljudi ili bolje rečeno stvorenja. Ni u snu nemogu biti savršena. Zapravo nitko nemože biti savršen. Ni u bilo kojem smislu te riječi. Mama je već probudila cijelu kuću vičući da ću zakasniti u školu.
Krenula sam na stanicu gledajući u pod. Nisam ni shvatila da na autobusnoj stanici bus koji je upravo pokupio moje poznanike. Shvatila sam da me je čekao tek kada je krenuo u gas. Trčala sam za njim ali nije me vozač primijetio. Ma naravno. To se uvijek meni događa.
(Nakon 50 minuta...)
Napokon sam došla u školu. Već je počeo drugi sat. Brzo se preskidam i krećem u učionicu. I velika sramota dana (do sada,vjerujem da može biti gore) kucam na vrata učionice. Ulazim unutra. Ispričavam se profesorici zbog kašljenja i sjednem na svoje mjesto. Izvadim knjige te bolje pogledam razred. Svi su zurili u mene. Čak i učiteljica. Tek onda shvatim da sam ušla u krivi razred. Polako stavljam svoje knjige u torbu i postiđeno krećem prema vratima i s lažnim osmjehom rečem:,,Upps,krivi razred. Oprostite zbog ometanja."
Izađem na hodnik
Sjednem se uz zid i počnem si na glas govoriti"glupačo jedna"
Nisam mogla sad pogađati učionice pa sam se sjela na klupicu. Čekam oko deset minuta da zazvoni zvono. Ding-ding-ding. Skočim s klupe, uzmem torbu i brzim korakom uđem na hodnik. Razgledavam uokolo da nađem Jopu,Maju i Patty. Nema ih nigdje!?
Kako je to moguće. Uvijek su tu. I kada nisu tu,tu su.
Zabrinuta sam.
Otišla sam vani na klupicu.
Razmišljala sam...pa o svemu.
Od Bryy do toga što je ponuđeno u kantini. Ahh,samo se nadam da nije varivo. No vratimo se na temu. Već sam šest puta ubila. Definitivno neću ići u raj. Ni u pakao.
Gledala sam u pod. Nakon nekoliko minuta su me cure zaskočile. Napokon sam se nasmješila.
,,A gdje si ti ova dva sata bila?"
,,Promašila sam bus pa sam morala pješke ići. I kasnije sam se totalno osramotila kad sam ušla u krivi razred,a da to nisam ni skužila."
,,Ajme meni ! Kako se ne sjećaš u kojoj smo učionici uvijek?"
,,Još bolje pitanje kako ste tek sada dosle van,pred kraj odmora?"
(Nastavak kasnije)
VOUS LISEZ
Vukodlaci u školi
FantasyOžalošćeni gubitkom naše bff Brigite (zahvaljujući vješticama) krecemo opet s advanturama,ali sada kao što vidite u naslovu su vukodlaci u pitanju,a ne vještice ili vampiri Nadam se da će vam se svidjeti{^_^}
