Dvoje ljudi je donijelo stolac i pet kratkih užeta. Sjela sam se na stolicu dok su me oni vezali. Nevjerovatna snaga u tim kratkim konopima. No nitko neće mene Emu držati zatočenu.
"Znači dajemo ti 10 sekundi za sve konope. Znači u 10 sekundi se moraš osloboditi,a ako ne reči ćeš nam čaroliju."
"Znam."
Kao što ste očekivali oslobodila sam se. Ali oni to nisu shvatili. Otkucalo je zvono.
"Ahahhahaha znao sam da se ne možeš osloboditi. Ti si tek jedna krhka mala vještica. A sada je vrijeme da nam kažeš čaroliju."
"Nebi se trebao smijati ti KRHKI muškarče."
"Kako to misliš?"
"Pogledaj ponovo."
"Čekaj što?!"
"Ako ne shvačaš što se dogodilo onda si bezuman. Glup. I još pri tome vukodlak"
"Ovaj.... Znam ja šta se dogodilo.. Mislim da znam.?"
"Ne laži. Znam ja da ti ništa
ne znaš. Ali znam da znaš održati obećanje. A sada pusti mene i moju majku."
"N...."
"Ne zaboravi ako kažeš ne iznevjerio si svoju vjeru,a pogotovo svoju obitelj,a ako oni to saznaju....pa već znaš kakva je kazna za laganje poslije davanja riječi."
"Nemoguće kako znate za tajni zakonik vukodlaka?"
"Ja znam sve,a to uključuje i to da ćeš morati cijelu godinu živjeti s kravama."
"Odi i uzmi svoju majku sa sobom. Brzo dok ne izgubim živce! Ona je u sobi 369 evo ključeva."
"Već krećem!"
Gdje je ta glupa soba 369?! Trčim cijeli sat! Ovo je kao hodnik bez kraja. Aaa došla sam do broja 300. Napokon. 310,311,312,313.... A tu je. Stavila sam kljuc u kjucanicu.Stisnula sam kvaku u pokušaju otvaranja vrata. Nemoj me zezati! Zaključana su. Sada nikada neću uspjeti ući. Sjednem na pod,uza zid. Lagano se udaram se glavom u zid. Auu. Prokleta ukosnica. Bacila sam ju na drugi kraj hodnika. Ma sve mi se odbilo u glavu. Sav moj trud. A sada ne mogu ni spasiti mamu. Prvo Bryy,pa mama. Jednostavno sve gubim iz mojeg života. Ali ne neću moju mamu pustit! Moram nekako ući.
Ajde Ema razmišljaj kao provalnik. S čim mogu otvoriti vrata. Po mogučnosti ključ bi bio savršen,ali to nije dostupno.Pa da ukosnica!!! Brzo sam potrčala do nje. Ne mogu vjerovati da to nisam prije shvatila. Uzela sam ju i brzo došla do ključanice. Ajde Ema,možeš ti to! Gledala si puno,zapravo previše filmova o tome. Još malo ulijevoo. I Ema uspjeva. Zatvorila sam oči i otvorila vrata. 3,2,1.... Otvorila sam oči. Štaa!? Nemoguće vrata iza vrata.
(Nastavak kasnije)
P_stories
Oprostite na neaktivnosti, ali ne stignem od svih obaveza,a imala sam još probleme s mobitelom pa nisam mogla. Nadam se da razumjete
ESTÁS LEYENDO
Vukodlaci u školi
FantasíaOžalošćeni gubitkom naše bff Brigite (zahvaljujući vješticama) krecemo opet s advanturama,ali sada kao što vidite u naslovu su vukodlaci u pitanju,a ne vještice ili vampiri Nadam se da će vam se svidjeti{^_^}
