Vukodlaci u školi

PETO POGLAVLJE

"Znači vi vjerujete u sve što ja kažem?"
"Mogu,nemoram"
"Ne pričate puno?!"
"Ne. Što misliš što tebe obilježuje?"
"Kako to mislite?"
"Svi ljudi imaju woow faktor. Koji je tvoj?"
"Ahaa,moj wow faktor bio bi moja opčinjenosti mitskim bićima."
"Nemoj zezati mala!"
"Šta u nečemu je problem?"
"Ne,samo ja sam općinjen tim PRAVIM bićima"
"Kako znate da su prava?"
"Znam."
"Aha,znači vidjeli ste jedno. Koje ili šta?"
"Okej,vidio sam ..... Vukodlaka!"
"WTF!!!! Vukodlak."
"Njih sam istraživao i istraživanje me je doveo na napuštenu plažu pokraj stijene "Vrata Do Pakla". I onda sam ih našao. Tamo..... Jeli su neko truplo. Bilo je vrlo sijedo. Zapravo skroz sivo. Izbezumio sam se i pobjegao."
"Jesi li slikao?"
"Ne"
"Kako nisi mogao slikati pa to je mogo bi vrhunac tvoje karijere!!?"
"Šta bih ti napravila na mome mjestu?"
"Kao prvo uzela bih škampe. Obožavaju ihh. I ostavljala ih svakih dva metra kao kad su Ivica i Marica ostavljali mrvice,ali moji škampi će biti da oni dođu k meni. Otišla na osigurano mjesto i slikala."
"Pametno no to je šuma nema se gdje osigurati i oni mrze škampe."
"Ne ne mrze! Obožavaju ih!"
"Jesi li poludila ženo!!! Mrze ihh! Glupačo jedna!"
"Mislim da nam je isteklo vrijeme."
"E pa ja ne mislim."
"Mamaa!!! Gotovi smoo!"

Ušla je mama i spasila me ne znajući što se je moglo dogoditi. Mogao je dignuti šaku na mene. Projurila sam u auto. Bila sam zabrinuta za mamu. Ostala je razgovarati s tim luđakom od psihijatra. On treba psihijatra,a ne ja. A kako se samo uzrujao zbog moje činjenice. Onako totalno glupo. I čudno. Kao da je govorio iz totalnog iskustva. Mislim nije moguće da je on vukodlak. Okej vidjela sam mnogo nevjerovatnih stvari,ali podvlačim crtu kod vukodlaka. I to za zbilja. Ili...... Ma ne. A i da je vukodlak trebao bih imati puuuno vise dlaka na toj svojoj čelavoj glavici.

Napokon se i moja mama pojavila. Polako pa smo došle do Bryy-ine kuće. Mama me je poslala da si uzmem stvari koje sam tamo ostavila. Nerado sam otišla. Čekala sam mamu da ode pa pljesnula rukama. Našla sam se u Bryy-inoj sobi. Polako sam se šetala. Gladala sam naše zajedničke slike koje su bile obješene na zidu. Od prve pričesti,sve do Noći vještica.Ohh,toliko uspomena. Spuštala mi se suza niz obraz. Nisam to mogla podnijeti. Duboko sam udahnula i sjela sam na krevet te polako legla. Na stropu bili su crteži koje smo zajedno crtale kada smo bile male. Mislile smo da ćemo uvijek biti zauvijek. Mislile smo...Nakon nekoliko sekundi počela sam udarati nogama madrac,raščupala si kosu i vikala "Zašto sam pustila da odeš!!!??? Zaštoo?!"

Moram otići odavde. Previše uspomena. Previše boli! Samo moram brzo uzeti stvari. Otvarala sam ladice jednu iza druge. I u trečoj sam našla nešto vrlo važno. I za nju i za mene. To je bila čestitka za valentinovo koju sam joj napravila. Napravila sam joj to u prvom razredu.Točno se sjećam riječi.

Nikada ničeg sjajnije vidjela kada sam pogledala u tvoje oči.
Vidjela ti dušu. Bijelu kao snijeg.
Tada sam znala.....
Ti si ona s kojom neću morati birati riječi.
Ona koja me razvedri svojim osmijehom.
Ona koju ću ponosno zvati svojom BFF.

Ljubavi sretno valentinovo!
Od tvog luđaka(;

Ono kad me je zagrlila osjećala sam nešto što nikada prije nisam. Ljubav.

Vjerovatno mislite da imam sretnu obitelj. Da,malo prije jesam,ali kad sam imala četiri godina bilo je sve drugačije. Nisam znala šta je ljubav. Jedinu hranu koju sam dobivala je bila korica starog pljesnivog kruha. Mama me nije posjećivala. Zapravo mislila sam da me zaboravila. A otac me je tukao. Dobivala sam udarac u trbuh svaki put kada sam rekla "tata".

Još imam modrice po turbuhu i nogama. Svaki put kada sam čula korake sakrila sam se ispod kreveta. Kada je mama otkrila da me je tukao nakratko su se razdvojili. Tada sam se sredila i mama mi je pokazala brižnost. Bojala sam se njezinog dodira,ali sam i uživala. Prije pet godina moj otac se vratio. Pokazao se boljim čovjekom. Ponovo su se vjenčala. No pomalo sam im uništila vjenčanje. Nisam dala prstenje za njega.

Još se udaljavam od njega što više mogu. Ali svejedno ga volim. No skrenula sam s puta...idem dalje tražiti

(...)

Nastavak kasnije
P_stories💕