Vukodlaci u školi

SEDMO POGLAVLJE

Budim se,kupujem kruh i jedan muffin. Onako za sreću. Radim zadaću. Kada sve napravim spremim stvari u torbu i obučem se. Krenem prema kuhinji. Nešto mi je čudno. Nisam vidjela mamu cijelo jutro. Malo se brinem. Ona je uvijek tu ujutro. No nije prošlo ni 60 sati. A to znači da vukodlaka možemo eliminirati.

No vukodlaci su poznati po nekoliko stvari:
Laganju
Promjenjivom mišljenju
Niskom poštovanju
Odanosti

Uglavnom ne može im se vjerovati,ali uvijek održe svoju riječ. Kasnije ću to riješiti,a sad sam žedna.

Otišla sam prema hladnjaku. Hmm,šta sve tu imamo? Jedna coca-cola,dvije fante,voda,tri soka od naranče i dva soka od jabuke. Mislim da ću uzetiii.......vodu. Znam malo čudan izbor,ali obećala sam si da ću se zdravije hraniti.

Joj dosadno mi je.Šta ima na tv-u
Glupost,glupost,već gledala,glupost,glupost,dosadno,glupost,već gledala,doosadnoo,nema signala.Ugasila sam tv.
Netko je zazvonio. To zvono mi je tako iritantno. Potrčala sam do vrata. Provirila sam kroz špijunku. Vani je bio poštar. Polako sam otvorila vrata,ali samo za centimetar. Odmah je provirio krvavi,crveni nož. Jednostavno je iskočio. Brzo sam zatvorila vrata. Nož je ovdije ostao,ali ne i poštar.

Otvorila sam vrata i  pomno pregledala područje oko kuće. Nije bilo nikoga. Uzela sam nož u kuću. Otišla sam polako stepenicama do moje sobe. Uzela sam mikroskop i stavila ga na stol. Stavila sam kapljicu krvi s noža na stakalce. Odmah je bilo očito da to uopće nije bila krv nego sok od rajčice. Netko me je prevario. A i oštrica je bila tupa. Čudno,znači stave mi tupi nož sa sokom od rajčice na njemu,a nema nikakoga objašnjenja. Uzela sam maramicu,uhvatila nož za dršku i podigla ga. Htijela sam ga baciti no kada sam došla do koša za smeće. Taman kada sam htijela ga baciti vidjela sam nekakve crne mrlje na maramici. Gotovo poput slova. Pa to i jesu slova. Maknula sam nož s maramice.

Sutra 29.8 u 18.30
Dođi sama do napuštene zgrade u centru grada. Ako pokušaš nazvati policiju zažalit ćeš i već znaš kako!

Tvoj....................

Napisali da hoću novac ili zamjenu za mamu. Možda ćak i nisu to oni. Možda se moja mama ipak igra. Ipak je teta iz vrtića.

Mrzim ono što ne znam!
Ništa mi ne preostaje osim otići tamo. Ali možda je zamka. Što ja znam?! Možda su me htijeli samo odvratiti od pravog plana koji je možda na drugom kraju grada. Joj,ovo je jedna od najtežih odluka koje sam morala donijeti. Idem......moram.

Otišla sam u školu. Vratila se za četiri sati,bacila se na krevet i otišla malo na WhatsApp. Pola poruka je bilo "kolko sati imaš danas"i na sve sam odgovorila isto "mah,puno previše,ako hoćeš dam ti jedan"

Došao je taj dan.29.8. Uzela sam crnu trenirku i majcu na kojoj je Štrumfeta. Uzela crno-plave adidasice. Slušalice u uši. Pustim Hello i krenem džogirati do centra grada. Naravno džogiranje je samo maska za moj plan.

(...)

Kada sam napokon vidjela sam zgradu. Bila je jako stara. Pola zgrade bila je urušeno. Cigle su bile naokolo kao da je bomba ekplodirala. Malo se bojim. Možda je zamka. Ali ako imaju moju majku tamo neću se bojati. Zapravo ne smijem se bojatii.Skinula sam slušalice i stavila ih u džep. Prepješačila sam ulicu. Polakim korakom sam ušla u zgradu. Uključila su se bijela jakra svijetla i što sam vidjela je bilo iznenađujuće......

(Nastavak kasnije)

P_stories