Pismo-EYWC (17.1.2016.)

Draga ljubavi

Draga ljubavi,
Znam da me se ne sjećaš. Znam da si zaboravio dane koje smo proveli zajedno. Sve je palo u zaborav. Iako me više ne pamtiš, ja se tebe još uvijek sjećam. Sjećam se kako su me tvoje blistave plave oči gledale, sjećam se načina na koji bi rukama prošao kroz svoju kosu koju sam uvijek tako žarko željela dodirnuti. Svake večeri tvoje slike doplove u moj um. Više nema tvoga mirisa niti zvuka tvog blaženog glasa. Sve je isčeznulo, kao da je vjetrom odnešeno. Ono što boli najviše od svega je spoznaja da tvoje srce sada kuca za drugu, da neku drugu zoveš svojom dušom. Ali, to je slatka bol jer ipak, znati da si sretan je blažena spoznaja. Stvari su se promijenile. Ali moji osjećaji nikad neće. Još uvijek te volim isto kao i onda, još uvijek te jako, jako želim. Želim da znaš da mi jako nedostaješ. Nedostaje mi način na koji si se smijao i zvuk tvojih koraka. Svaki dan proživljen bez tebe je agonija, a svaka noć puna suza prolivenih zbog davne ljubavi. Puno je vremena prošlo. Vrijeme je sa sobom odnijelo tvoja sjećanja na mene. Ali, vrijeme me nije uspjelo promijeniti. Živim sa spoznajom da si daleko od mene. Ja nisam uspjela biti sretna. Pokušala sam, vjeruj mi. Pokušala sam te ostaviti u prošlosti jer ti to i jesi - prošlost. Nikad više nećeš biti ništa više jer nas život neće spojiti ponovno. Kad god se toga sjetim, ne mogu spriječiti suze da klize niz moje obraze niti sjećanja da naviru u misli. Ali onda se priberem i sama sebi kažem da trebam krenuti dalje. No, znam da ne mogu. Lanci prošlosti me vežu za tebe i ne mogu ih se osloboditi. Nije prošao dan da nisam pomislila na tebe. Da se nisam barem malo zapitala gdje si, kako si... Ne mogu to znati jer ti si daleko. Sudbina nas je spojila, a život razdvojio. A što život razdvoji više nikad ne spaja.

Autor:MoroiWaterUser