Pismo-EYWC (17.1.2016.)

Draga ljubavi #2

Draga moja ljubavi...
Da, ljubavi. Jer ja te volim. Ti si moja ljubav. Znam da ti to ne znaš i da ovo najvjerojatnije ni nećeš pročitati. Ali imam potrebu ovo napisati.
Volim te. Svim svojim srcem. Cijelim svojim tijelom. Svojom dušom. Volim te, a ti to ni ne znaš.
Kad sam te prvi put vidjela mislila sam si " Koja budala. Pa kako se to obukao?". Da, točno to sam mislila. Nosio si plave hlače i plavu majicu. Za mene previše plave boje. I nisi mi se svidio. Nisam ni mislila da ikad hoćeš. Ali poslije, svaki put kad sam te vidjela u meni bi se nešto čudno dogodilo. Srce bi mi zaigralo na tvoj glas, a na licu bi mi se automatski pojavio osmijeh. Ali, naravno, ti to nikad nisi primjetio. Nisam ni ja do prije nekog vremena. Sad kad razmišljam o tome znam što mi je bilo. Ljubav. Ili zaljubljenost koja je poslije prerasla u ljubav. Ali što posto sam sigurna da je sad ljubav. Ako ljubav nije dano-noćno razmišljanje o tebi onda ne znam što je.
Ali ljubav prema tebi je i patnja. Kako sam te voljela srce mi se malo po malo slamalo. Sama sam slomila svoje srce voljeći te. Ali ja te i dalje volim. Nećeš ovo saznati jer nisam dovoljno hrabra da ti to kažem. A i znam da si sad sretan s drugom. Znam da sad ljubiš, grliš i voliš drugu. Kako bih ja željela biti na njenom mjestu. Željela bih da mene tako ljubiš, da mene tako želiš i da mene tako voliš.
Nadam se da te ona voli barem upola toliko koliko te ja volim. Jer znam da si ti to zaslužio. Zaslužio si ti i više. Zaslužio si svu ljubav ovoga svijeta. Znam da ti je ne mogu pružiti. Ali ako mi daš priliku mogu pokušati. Ali nećeš mi dati priliku jer me ne voliš i jer nikad nećeš ni saznati koliko ja volim tebe.
Tvoja nesuđena buduća...

Autor:MegyEtaG