Disillusion

Chapter 1

Trčeći prema stanici kao i inače zapinjala sam o vlastitu pertlu na tenisici i gledala na sat.
Bus bi trebao stići svake minute.Ok stigla sam,a na stanici su kao i inače stajala tri momka i jedna cura.Svi su bili čudni na svoj način.Rekla sam ćao i ugledala kako bus prilazi iz daleka.U busu kao i inače dobacivanja,gađanje,svađa,ljudi neugodnih mirisa ili bake koje se tuže na bolove u leđima očekujući da će ih netko ponuditi da sjednu.Mrzim ovo.
Nakon nekih deset minuta stigli smo i naravno sva djeca žele izaći prva pa skoro da ti se kroz noge provlače.
U školi je bilo kao inače.Moja najbolja prijateljica mi govori o svom ljubavnom životu,a ja ju pozorno slušam i tražim način da joj pomognem.Volim pomagati ljudima,volim onaj osjećaj kada znaš da je netko zahvalan na tome što činiš za njega,ali želim se i ja tako osjećati.Želim imati nekoga pored sebe s kim mogu porazgovarati kad mi je najteže i tko mi može otvoreno reći svoje mišljenje i pomoći mi.
"Pa zašto mu ne kažeš pobogu ?" upitala sam je s malo povišenim tonom dok smo prolazili hodnicima lijepo ukrašene škole.
"Bojim se da on više ne osjeća isto."
"A dajj molim te dobro znamo da osjeća.I ja i ti to znamo."
"Ne znam.Nisam sigurna više."
"Radi što hoćeš,a ja njega mogu pitat.Onako uz put"
"Ok vijećemo idem na sat sad će zvonit"
"Hajde" odgovorila sam i krenula prema svojoj učionici moja učionica je malo dalje i dok sam stigla već je bilo kasno.Zvonilo je,nastavnica je već vjerovatno bila u učionici.Pokucala sam i ušla no ona se izderala na mene."Montgomery,Emily Montgomery kasniš."
"Ispričavam se"rekla sam i sjela na svoje mjesto.
Ostatak dana je bio kao i inače i sada ponovno ono najgore.Vraćanje doma busom.Stajala sam s prijateljicom razgovarajući o njenom sutrašnjem rođendanu.Dečko koji mi se sviđao također se sviđa većini cura u mojoj školi.Stajao je iza nas sa svojim prijateljima i u trenutku kad ga je moja prijateljica spomenula,nešto me lagano okrznulo po desnoj nozi ispod koljena.Okrenula sam se i ugledala njega kako se smije s prijateljima.Bez imalo razmišljanja,otišla sam ondje i pitala
" Tko me pogodio ?"uperila sam prstom u njega s ljutim izrazom lica i upitala"jesi li ti?"
On je počeo trčati.Čovječe 16 ti je godina nisi dijete,no bez obaziranja na druge,počela sam trčati za njim no sve je pokvario bus koji je dolazio .
Etoo ga to je bio prvi dio, ne znam koliko će vas čitati ali želim da znate da se zaista trudim i poštujem sve koji budu čitali .
To je sve od mene i nadam se da ću često pisat nastavke .