Chapter 9

226 25 37
                                    

/Hayes/
* Oprosti ako ti smetam , ali pas mi je nestao i prijatelj mi je rekao da ga je vidjeo u blizini tvoje kuće pa sam htio upitati jesi li vidjela malog , bijelog psa , ima dug dlaku ? * upitao sam ju dok sam stajao kraj prozora i lupkao prstima po ploči neurednog radnog stola .
*Ma ne , ne smetaš . Žao mi je , nisam ga vidjela ali ako ga vidim javit ću ti * rekla je brzo i nježno , a njen glas kao da drhti .
* Okej *rekao sam ne željevši da prekine .
* Okej * rekla je neobičnim tonom .
* Pa ćao . * trznuo sam se na zvuk njezina glasa koji se ponovno vratio u onaj drski glas , sa skrivenom dozom ženstvenosti u njemu .
Uzeo sam mobitel i držeći ga u obje ruke pritisnuo crveno dugme . Dignuvši glavu k prozoru i vidjevši kako se po koja kap kiše slijeva niz prozor lagano baš kao što se moji osjećaji mijenjaju iz dana u dan .

/Emily/
Držim mobitel na uhu i i ležim na udobnom krevetu prekrivenom ljubičastim plahtama , a zatim čujem iritantno pištanje telefona , shvativši da je prekinuo , bacam ga pokraj
sebe .
Skrenuvši pogled na desno uočila sam knjige na radnom stolu i lijeno ustala spremna na pakao .

Držim ruke na glavi i čupam kosu dok slušam zvuk grebanja o vrata moje sobe .
Ustala sam nažvcirano i naglo otvorila vrata kad mi se malo pufnasto stvorenje zabilo u noge .
Uzela sam ga u ruke i skupa s njim sijela da se vratim na učenje no misli su mi zalutale .
Hayes je vjerovatno usamljen bez njegova psa , a u ostalom vjerovatno je pas pobjegao s razlogom .
Je li Hayes zaista toliko loš ili ima i neku svoju skrivenu stranu ??
Uzela sam mobitel i utipkala Jessicin broj .
Nakon što je prvi put odzvonilo , javila se .
* Heej * rekla je veselo , a ja sam ju upitala po malo uzbuđeno .
* Hoćeš doći sutra kod mene ?*
* Zašto ? * upitala je dekoncentrirano i kao da se smješka nečemu ..
* Jess * rekla ozbiljno
* A ? Reci *
* Izgasi prokleti laptop i saslušaj me * izderala sam se , a ona je ozbiljno odgovorila
* Izgasila * i prestala se smijati .
*Onda , dolaziš li ? "
* Mhm * promrmljala je * Dobro hajde , moram ići i pozdravi
Gabriela ..* rekla sam i poklopila , a maleni smiješak prekrio je moje lice ...
" Koju ćeš jaknu nositi ? " upitala me Jess držeći dvije jakne u rukama .
" Crnu " rekla sam i pokazala rukom prema njoj dok sam sjedila na podu i vezala si pertlu .
Nakon što smo poslije škole došli kod mene ručali smo i krenuli u šetnju . Uzela sam joj jaknu iz ruku i izašla , a Jess je krenula za mnom .
Hodajući kroz šumu koja iz dana u dan postaje svjetlijom i življom , došle smo do našeg mjesta .
Cijelim putem tražila sam Hayesovog psa , no nisam ga vidjela .
" Što ? " pitala sam začuđeno Jess nakon što sam čula da je spomenula Hayesa i Lucy .
Što on ima s njom , zar se znaju oni uopće ?
" Rekla sam kako je Hayes uhvatio Lucy i Tobya u WC-u kako se ljube "
Nisam iznenađena znajući da je to Lucy.
"Ne želim širit tračeve .." rekla sam joj, a ona je pogledala u mene s osmjehom.

" Idemo ? " Pitala sam čisteći hlače od prašine.
" Idemo " rekla je i i skočila , a zatim smo krenule još malo prošetati .

Stigle smo do ruševine koju do sad nikad nismo vidjele i krenule se peti po njoj i glupirati se .
Kad smo se popeli uz stare ljestve oko kojih je izrasla trava , bili smo na krovu ruševine još ljepše nego naše mjesto .
Uzela sam Jess za ruku i skupa smo se popele na maleni stublić u sklopu kuće i počele plesat i smijat se kada je Jessina ruka skliznula iz moje i noga joj je propala .
Ukipila sam se i pokušala stajati što čvršće još uvijek ju držeći za jednu ruku .
Jako sam ju stisla ne željevši pomišljati što će biti ako padne .
Gledale smo jedna u drugu ne progovaravši ni riječi i baš u tom trenutku njen kažiprst lagano je skliznuo niz moju ruku i pala je .
Tijelo joj je stajalo prostrto na podu dok sam ja nepomično stajala na krovu iznad nje .
Povikala sam njezino ime par puta , no nije se odazivala .
Otrčala sam dolje i preplašeno ju primila u ruke , a na njenoj je glavi bila duboka krvava rana .
" Upomoć ! " povikala sam iz sveg glasa dok su mi ruke podrhtavale s Jessicom na njima .
" Upomoć ! " povikala sam ponovno očekujući nekoga bez obzira što smo u sred šume .
Čujem glas izdaleka koji nešto govori no ne razaznajem ga i ostajem ukipljena skupa s Jessicom na mojim nogama u lokvi krvi .

DisillusionWhere stories live. Discover now