Jen se seli k meni. Moj samački život prestaje i dolazi mi odred za čistoću. Ona voli da je sve uredno, da je sve čisto. Nažalost za nju sam ja totalna suprotnost. Stan je sve samo ne uredan, a i čistoća mi nije jača strana. Nažalost ona živi u iznamjljenom stanu i jednostavno bi bilo preskupo da živimo na dvije adrese. Kako sam ja rođen u New Yorku roditelji su mi ostavili stan na Manhatnu. Oni su se razveli i žive daleko od mene. Mama živi u Los Angelesu, a tata u Londonu.
Jen ima tipično razmišljanje, a to je da ću se promijeniti otkad ona ovdje bude živjela.
Njezin dolazak nam je napravio veliki stres. Prvi problem je milijun stvari koje je iz svog stana donijela kod mene.
"Sam, htjela bih ove stvari staviti ovdje. Možeš pomoći?"
"Evo me. Što treba prenijeti?"
"Ma ovu robu.", a ja ispred sebe gledam tri pune kutije robe.
"Pa koliko ti ovo robe imaš? Kladim se da skoro ništa od ovog ne nosiš."
"Prvo ti ne znaš što mi može biti potrebno. Pa zato molim te pomogni."
Nezadovoljno je poslušam.
Nakon što smo skoro dva sata sve spremali njezinu robu odlučio sam se nagraditi odmorom. Uzmem pivu i otiđem na Netflix te odaberem gledati Daredevil. Taman što je počela epizoda ona mene pozove iz wc-a.
"Sam, možeš li doći ovdje?"
"Ali sad sam baš počeo gledati novu sezonu serije."
"Ma dođi ovdje."
"Evo me. Što je?"
"Kako si uspio zaboraviti spustiti dasku? Pa ne živiš više sam."
"Pa ček, jeli ti bio problem to spustiti? I što si me zvala kad si sama spustila."
Kad sam joj to izgovorio pogledala me kao da sam potpuno skrenuo.
"Ti bi da ja to spuštam? Pa znaš koliko je to prljavo. Stvarno si težak. Znaš što? Ja uvodim reda ovdje. Ovo odsad postaje stan gdje će ljudi htjeti doći, a ti ćeš biti „tip top". Neću podnositi ovakve gluposti."
I tako ona mene sad odgaja, kao da sam joj ja sin. Ipak svakoga upoznaš tek kad počneš živjeti s tom osobom.
