Sutton

Chapter 19.

Pokucala sam na vrata, čekajući par trenutaka da Ethan otvori. Pomalo zabrinuto sam gledala u prozor pored vrata, jer još nije izlazio. Ponovo, pokucala sam sa nadom da je dobro. Ušla bih ja i sama, ali sam zaboravila svoj ključ u sobi.

Uzdahnula sam i uputila se prema zadnjim vratima, koja su vodila u kuhinju. Mislim da su otvorena, njih zaključamo samo navečer. Prišla sam vratima, polako otvarajući. U kući je tišina. Jeziva tišina, ako ćemo iskreno. Već mi se po glavi mota milion stvari koje su se mogle desiti, ali ne želim govoriti o tome. Te slike stvara moja podsvijest, koja, za divno čudo, dugo nije vodila diskusiju sa mnom. Dobro je što postajem normalnija.

Ušla sam u dnevnu sobu i ostala, pa, u šoku. Bukvalno.

"Ethan!", otrčala sam do kreveta, na kojem je Ethan ležao, sa krvavim trbuhom. Prodrmala sam mu tijelo, ali nažalost, nije pri svijesti. Stala sam na sredinu njegovog tijela i provjerila disanje. Hvala Bogu, diše. Uzela sam telefon i nazvala hitnu pomoć. Očekujem da će opravdati svoj naziv, jer je on u teškom stanju.

Šta se kog vraga desilo dok me nije bilo?

Počeo je teško disati, tako da sam mu dala vještačko disanje. Ova prva pomoć u školi očigledno služi nečemu.

Radila sam to dobrih petnaest minuta, sve dok nisam čula sirene i zvuk auta ispred kuće. Došla je policija također, mislim, oni obavezno moraju doći, ovo što se desilo nije bilo slučajno. "Gospođice, otvorite!", prodoran, muški glas se čuo iza vrata. Ustala sam što sam brže mogla i otvorila, puštajući dva čovjeka sa nosilima i jednog policajca unutra. Iza njih, u kuću je ušao i, zamislite, Bruce.

"Šta se desilo?", upitao je, vidno iznenađen.

Nisam imala snage da odgovorim, samo sam gledala u Ethana kojeg su iznosili van. Krenula sam za njima, ali Bruce me uhvatio za ruku.

"Ne možeš sada ići. Ovo je vezano za tvoje roditelje.", ozbiljno me pogledao, sa dozom gorčine u glasu. "Molim?", jedino što sam uspjela izgovoriti. Podigla sam obrvu i čekala bilo kakav odgovor, kako bih mogla ići sa Ethanom u bolnicu. "Vidim da te to sada ne zanima. Idi s njim. Kada dođeš kući, čekat ću te da razgovaramo."

Nisam ni sekundu razmislila o njegovim riječima. Jedino što sam znala jeste - moram s njim. Izašla sam i u zadnjem trenutku zaustavila auto hitne pomoći i ušla unutra. Sjela sam na pod, pored Ethana, te milovala njegovo lice.

Bože, ne smije mu se ništa desiti.

* * *

Dođu ti dani, kada samo sjediš i gledaš u nebo, moleći se. Ne moliš se za sebe, nego za osobe koje ne želiš izgubiti. Tada je najteže pronaći prave riječi, dok su oči pune suza i dok osjećaš stezanje u plućima. Nisam si mogla pomoći. Naravno da on ne bi želio da plačem, rekao bi mi 'Sunny, ti si jaka. Jača nego što misliš', ali nisam. Prokleto nisam jaka! Ne znam kako se ovo desilo, ali kunem se, kada saznam ko je kriv, strpat ću ga u zatvor.

I tako, moleći se bez prestanka za Ethana, čekala sam da doktor izađe iz operacione sale. Tamo je već više od sat vremena. To me najviše brine.

Osjetila sam slabu vibraciju, sjetivši se da mi je telefon u džepu. Izvadila sam ga i vidjela na osvijetljenom ekranu da me mama zove. "Molim?", izgovorila sam, gutajući knedle. "Draga, znam šta se desilo. Žao nam je, ljubavi. To se nije smjelo dogoditi njemu.", čula sam iskrenost u njenom glasu. "Da? O čemu se radi, mama? Bruce je kod kuće, sjedi u našoj kući i čeka me da mi objasni. Rekao je da je vezano za tebe i tatu.", uzdahnula sam.

"I jeste. Stvarno nam je žao, Sutton.", nesigurno je rekla. "Mama, reci mi, ko je ovo uradio?", tražila sam objašnjenje, i vjerujte, neću odustati dok ne dobijem ono što želim.