Sutton

Chapter 21.

- mjesec dana poslije -

"Linn?", plavokosa djevojka je ušla u moju kancelariju. Nasmijala sam joj se, ljubazno je pozdravila i saslušala njene riječi. "Naravno. Znači, sastanak u deset, a razgovor sa šefom u dvanaest?", ponovila sam za njom, da budem sigurna da sam dobro čula. "Tako je. Dobro je da si shvatila. Idem sada, treba me gospodin Mean.", napustila je prostoriju.

"Da, da. Stalno te treba gospodin Mean, koliko vidim.", sumnjičavo sam pogledala za njom.

Oh... pa zdravo!

Imam mnogo stvari za ispričati.

Prošlo je mjesec dana od kako je Ethan ranjen, ali naravno, oporavio se. Prošlo je mjesec dana od kako sam saznala da su moji roditelji bili u gradu, pronašli tog gada koji je ranio mog momka i ponovo otišli u Brisel. Sve su to uradili, a da tamo niko nije ni shvatio da ih nema. A sve to, samo zbog mene. Jako sam im zahvalna, tako da se, i poslije mjesec dana, kada god se čujemo zahvaljujem.

Učinili su to za mene. Pronašli ga i time rizikovali svoj posao, došavši čak ovamo, u Alabamu. Drago mi je da su dokazali da im je ipak stalo do mene. Pored još jedne laži, moje otmice, koja nije uspjela, dužni su mi bili učiniti nešto dobro.

Još nešto. Tokom ovog mjeseca, uspješno radim kod Nicka i sve sam mu bliža. Prije par dana je pokušao da me poljubi, ali nisam dopustila. Neću ići do te mjere da prevarim Ethana. Ionako sumnja i počinje da mi ne vjeruje. To me iskreno pogađa. Zaista me povrijedio jednom prilikom, a to je bilo možda sedmicu dana nakon što se totalno oporavio.

Došla sam sa posla, koji je uspješno tekao već danima, a on me dočekao sa raznim pitanjima. 'Gdje si do sada?', 'Jesi li sigurna da se samo ti njemu dopadaš?' i slično. Iskreno me povrijedio, jer mi ne vjeruje. Pa naravno da je on jedini u mom životu, čemu onda sumnjičenje i pitanja od kojih me glava boli?

Međutim, nema veze. Snalazim se, jer ipak, imamo dosta više zajedničkih, lijepih trenutaka nego ovakvih sitnih svađa. To se desilo možda dva ili tri puta, ne više.

Uglavnom, to je to. Posao mi super ide, odnosno, istraga. Ethan i ja se slažemo, donekle. Moji roditelji još uvijek nisu došli kući, ali su uradili tako veliku stvar za mene. Moja dva života se kreću, ne baš ravnomjerno, ali nisu ni loši. Sve u svemu, ne mogu se požaliti.

* * *

"Time završavamo današnji sastanak, hvala na pažnji.", rekao je štreber koji je pokazivao nešto na nekim plakatima. Morala sam dosta učiti kako bih mogla raditi ovdje, bez da primijete da ih varam, ali ipak, kada mi se nešto ne sluša, onda ne slušam. Tako sam i u školi radila.

Ustala sam, uzevši svoje stvari. Stala sam pred vrata Nickove kancelarije, jer sam imala još pet minuta prije nego treba da me pozove. Tapkala sam nogom od pod i nestrpljivo čekala da se oglasi.

Imala sam sreće, jer je, baš kada sam krenula sama ući, zvao Jane, svoju sekretaricu. To je znak da trebam ući, jer bi on nju poslao po mene. Došla je do vrata, ali sam je vratila. Poslušala me i nastavila svoj posao, odnosno popunjavanje papira. Pokucala sam i ušla unutra, zatvarajući vrata za sobom.

"Linn, dođi.", pokazao je rukom na stolicu naspram svoje. Sjela sam, opustila se i na trenutak, zatvorila oči. Njegov pogled je bio fiksiran na mene. Odmjerio me, kao po običaju. Uf... mrzim to, ali moram držati usta zatvorena. Tako mi je Bruce rekao.

Jer, nakon prvog susreta i moje drskosti, dobila sam ukor od Brucea. Baš divno od njega. Kao da Nick nije zaslužio da mu se pokaže gdje mu je mjesto, ali dobro, to ću svakako uraditi. Uradit ću to tako što ću ga strpati u zatvor.

Samo, nisam ni jednom čula neki čudan razgovor niti vidjela nešto sumnjivo ovdje. Sve izgleda normalno, a Nick izgleda kao dobra osoba. Dobro, nećemo uzeti u obzir to što je umišljen. Zbog toga ponekad pomislim prestati, jer stvarno nema smisla, ali opet, Bruce je htio da me zaštiti kada mi je pomoć bila potrebna. Mislim da bi još mnogo toga uradio za mene. Zbog toga ne smijem biti nezahvalna i sada odustati. Još pogotovo jer se i moji roditelji oslanjaju na mene.

Nick je progovorio, vraćajući me svojim hrapavim glasom u realnost. "Linn?", mahao je rukama ispred mog lica. "Um... da, slušam te.", s njim uvijek razgovaram opušteno.

Sam je rekao, ne moram čak ni persirati. To je sigurno zbog toga što sam mu se počela dopadati. A, to mi i jeste cilj. "Sigurno me slušaš?", podigao je obrvu. "Da, šefe!", nasmijala sam se. Uzvratio je osmijeh, te puhnuo u zrak.

"Ovako, počeo sam ti vjerovati.", počeo je temu koja je privukla moju pažnju. Pomjerila sam se i pogledala u svoj sako, gdje je bila bubica. "Želim ti povjeriti nešto, a uz to, hoću da mi pomogneš."

Zadovoljno sam se nasmijala, kimnula glavom i ustala. "Naravno, Nick. Kad ćemo razgovarati?", uzela sam telefon, ušla u bilješke i čekala da progovori. "Sutra. Oslobođena si, ne moraš na posao. Naći ćemo se u dva sata, u parku."

Stala sam trenutak, kako bih shvatila gdje trebam doći. Upisala sam vrijeme i mjesto u bilješke, te vratila telefon u džep.

Nasmijao se i pokazao rukom da mogu ići.

* * *

Prišla sam Ethanu lagano s leđa. Stavila sam ruke na njegovo lice, smijući se. "Sunny, znam da si ti.", nasmijao se, povlačeći me ispred sebe.

Prislonio je usne na moje i dao mi jedan stravstven poljubac. Volim ove 'naše trenutke'. Opustim se, uživajući u njemu. Što je najbolje, navikla sam se na njega dovoljno da me nije sramota biti s njim i raditi stvari koje još nisam.

To me podstaklo da pređem s njim na sljedeći korak. Da, nevjerovatno ali još nismo.

"Ethan...", prozborila sam, sjedajući u njegovo krilo. "Vidim na šta ciljaš.", nasmijao se. Uhvatio me za bokove i podigao. Uzdahnula sam, čekajući da me odnese u sobu. To je i uradio.

Prislonio me uz zid, te počeo ljubiti moj vrat. Ostavio je nekoliko ljubavnih ugriza na njemu. Podigao je glavu i pogledao me. Mogla sam vidjeti požudu u njegovim očima, a pored nje, vidjela sam i sebe. Jedan osmijeh je pobjegao sa mojih usana, zbog toga što sam zaista sretna. Nekako mislim da je sada naš trenutak.

Poljubio me, toliko grubo i ujedno nježno, da sam se upitala gdje je to naučio. Uzvratila sam poljubac, skidajući njegovu majicu. Odvojio se na trenutak kako bi me spustio na krevet. Teško smo disali i stvarno sam pokušavala da se smirim, ali moglo se vidjeti da me sramota. Jednostavno, ne mogu protiv sebe.

"Opusti se, ljubavi. Vjeruješ mi?", legao je na mene. Zastenjala sam i kimnula glavom. Provukao je ruke ispod moje majice i skinuo mi grudnjak. Pocrvenjela sam, nadam se neprimjetno.

Privukla sam ga bliže k sebi, ponovo spajajući naše usne.

Moj si, Ethan.

Nasmijala sam se na ovu pomisao i nastavila sa započetom radnjom.