Želja za njim

2. poglavlje ❤

Kopam po torbi tražeći ključeve od stana. Pa tko me natjerao da natrpam sve ove stvari u torbu.

Napokon sam ih pronašla.

Stavljam ključ u bravu pa otključavam vrata stana te ulazim unutra. Ostavljam ključeve na ormarić. Skidam kaput i stavljam ga na vješalicu,te skidam štikle sa svojih umornih nogu i stavljam ih u cipelar.

Pogled mi bježi na zid. Na kojem je nekad bila slika mene i Stelle,a sad je ostao samo trag od okvira.

Suze mi krenu kad se samo sjetim.

Prošlo je tek 4 mjeseca. Mislila sam da ako se zatrpam u posao da će biti lakše,ali nije ni malo.

Iz mojih misli prekinulo me zvono na vratima.

Pa tko je sad to?

Otvorila sam vrata, a James je stajao sa vrećicom punom namjernica i smijao se i promrmljo "Nećeš me pustit unutra?"

"James pa normalno da hoću.. Uđi, a šta mi to nosiš?" odgovorila sam mu

"Pa jer slabo jedeš i sva si smršavila, ja sam se zabrinuo za tebe i nakupovao sam ti stvari,a koliko vidim ti nemaš ništa u frižideru."

Zurio je tako 5 minuta u moj prazan frižider.

Doma sam slabo ovih 4 mjeseca. Uzela sam duplu smjenu na poslu. Tako da doma dođem kasno i odma se bacim u krevet. I opet na posao ujutro. Na poslu na brzinu nešta jedem i jednostavno ne stignem ni do trgovine otic po namjernice.

James je dosao do mene te me lagano zagrlio i prošaputao mi u kosu "Ja sam tu,bit će bolje Clara. Kupio sam nam kokice i imam nove filmove na sticku. Možemo pogledat? A i ponjeo sam vino. Šta kažeš?"

Pogledao me svojim blistavo zelenim očima i nasmijao se

"Pa kako bi te mogla odbiti,nakon svega." odgovorila sam mu

Istresla sam kokice u zdjelu,a James je pustio film. Došla sam do kauča a on me je povukao u svoj zagrljaj.

U tom zagrljaju se osjećam tako sigurno. Drago mi je da ga imam u svom životu.

Pogledao me te se nasmijao otkrivajući svoje bjele bisere.

Uzvratila sam mu pogled i nasmijala se također te smo nastavili gledat film.

Budim see. Otvaram svoje krupne smeđe oči,a pogled mi bježi na sat.

5:22

Film je odavno završio. Tv se ugasio,a ja sam zaspala na James-ovim prsima.

Bilo mi je malo neugodno

Pomakla sam se i on se probudio

"Dobro jutro" tiho je prošaputao još pospanim glasom

"Jutro" rekla sam pomalo posramljena "Jesi li za kavu?" upitala sam ga

Kimnuo je

Otišla sam do kuhinje. Mjesto koje jako volim. Smiruje me. Pogotovo rano ujutro kada sunce tek izađe.

Uvjek volim sjest na stolicu za šankom i gledati kroz veliki prozor,a ponekad volim otići na balkon. Gledati grad i pustiti misli da lete.

Skuhala sam na kavu,a James se dovukao do kuhinje te se protegnuo a njegova crna kosa bila je razbarušena.

Dala sam mu šalicu sa kavom a prsti su nam se okrznuli.

Znamo se vec više od pola godine a nikad ovo nisam osjetila.

Neki elektricitet, neke trnce kroz moje tjelo.

Nakon sta je prihvatio šalicu rekao je "Hvala" i nasmijao se

A ja sam samo skrenula pogled na balkon

James me je gledao cjelo vrijeme osjetila sam to. "Subota je danas, ne radiš. Šta kažeš da malo izađemo?"

Krenula sam nešta reći ali James me je prekinuo "Ne moramo, želim samo da se malo opustiš. Tužna si stalno. Znam da je teško. Ne želim bit okrutan ali Clara ti tu ne možeš ništa."

Pogledala sam ga tužno,žao mi je šta me mora takvu gledat. Stvarno je divna osoba ne zaslužuje to.

"Gdje idemo?"

Upitala sam ga te se lagano nasmijala

"Vidjet ćeš, bit će ti drago šta si pristala"

Nasmijao se te došao do mene i lagano me zagrlio. Uzvratila sam mu zagrljaj.

Pustio me iz zagrljaja te me pogledao i lagano poljubio u čelo. "Zaslužuješ bit sretna mala."

"Idem sad mala,vidimo se navečer. Doću po tebe oko 8."

Uhvatila me panika pa sam ga upitala

"Gdje me vodiš? Šta da obučem? "

Na to je odgovorio sa osmjehom "Mala možeš obući šta god želiš,sve ti dobro stoji,a to gdje te vodim saznat ćeš večeras."

Otišao je iz stana a ja sam ostala stajat u kuhinji razmišljajuci o tome šta sprema.