Na granici tame i svjetlosti

Povratak

19.12.13.

Ponovno se vratila,

pokucala na moja vrata.

Tiho, nečujno, polako

dirala je tamo gdje najviše boli

nestao je obraz rumena lica

sada kao duh tamo stoji.

Tiho, nečujno, polako

nestalo je sve

Samo je ona ostala kao

mjesec bez zvijezda,

ostavila je trag olujnog neba.

Tiho, nečujno, polako

donjela je mrak,

samo je u daljini neko

svijetlo treperilo, tako sjajno

tako daleko.