12.09.14
Kamen po kamen lagano nestaje,
cigla po cigla lagano lomi se,
zidovi ruše se.
Biser, kao modro more plavo nestaje
plima lagano povlači se,
ocean tiho gasi se.
Olujno nebo poprima zlatnu boju,
mjesec više ne skriva se
zvijezde ponovno vide se.
Kao knjiga piše se,
život koji ponovno rađa se,
duša što ponovno udiše.
YOU ARE READING
Na granici tame i svjetlosti
PoetryPonekad se izgubimo i nademo se na onom mjestu, na granici tame i svjetlosti.