17.08.14
Veo sjajnih malih zvijezda
prosuo se nebom.
Negdje tamo u daljini vidio
se mjesec.
Ispod mjeseca, negdje u tami,
slomilo se srce što za srećom
vapi.
Trava, mokra od večernje rose,
pusti kapi da sve brige raznose.
Noć je bila doga, a sunce još
duže nije došlo.
Na noćnom nebu prosule se
sjajne zvijezde, blistale su
kao kapi kiše,
a tama oko njih sve tragove
sreće briše i briše...
YOU ARE READING
Na granici tame i svjetlosti
PoetryPonekad se izgubimo i nademo se na onom mjestu, na granici tame i svjetlosti.