13.02.14
Blijedi tragovi svjetlosti odbijali
su se o ogledalo.
Pritisak u plućima lagano je
popuštao.
Ostala je samo jedna golema rupa,
puna lica koja su se gubila u magli.
Gorčina u ustima je nestajala.
Svuda su bili iskrivljeni oblici lica.
To javljao se onaj osijećaj svjetla,
budio se život davno
izgubljenog svijeta.
YOU ARE READING
Na granici tame i svjetlosti
PoetryPonekad se izgubimo i nademo se na onom mjestu, na granici tame i svjetlosti.