26.02.14
Snovi su se počeli gubiti u magli.
Oblaci više nisu sivi, ali nema ni svjetla.
Kiša je prestala padati.
Ostala je samo praznina, tragovi na koži.
Nije to više bila bol, to bilo je više od toga.
Putevi su bili prazni, a nebo daleko.
Ostala je samo beskonačna magla.
Vjetar više ne tutnja kao prije
glasovi su sve tiši,
A snovi ostaju negdje daleko iza nas,
tonu u vodi.
YOU ARE READING
Na granici tame i svjetlosti
PoetryPonekad se izgubimo i nademo se na onom mjestu, na granici tame i svjetlosti.