Na granici tame i svjetlosti

Vjetar

10.05.14

Vjetar lagano puše i njiše

zelene grane.

Sunce grije, priziva sjećanja.

Vlakovi ne voze, sve je stalo.

Cvijeta cvijeće, budi se davno

usnuli svijet.

Na nebu par bijelih oblačka,

to kiše više ne padaju, to stare

jesenje tuge nestaju.

Sve je zeleno, sve cvjeta, vjetar

priziva slike djetinjstva.

Vjetar mi vraća sretna sjećanja.