Šećem po pješčanoj plaži. Noć je. Pun mjesec obasjava cijelu dvokilometarsku plažu. Opet isto mjesto, opet isto vrijeme. Sjela sam na pijesak koji je poda mnom bio mekan kao da je od oblaka sačinjen, kao da lebdim u zraku. Zapuhao je lagani ljetni povjetarac. Obučena u laganu svijetlo plavu haljinicu, osjetila sam nadolazak hladnoće. More je bilo toplo, po običaju. Možda čak toplije od zraka. Odlučila sam se okupati.
Nisam skinula haljinu. Nije me bilo briga što će se smočiti. Cilj mi je bio otići u more; težila sam prema cilju. Odjednom sam počela osjećati strah. Nešto nije bilo u redu. Kada sam bila u moru do struka, htjela sam stati. Ali noge me nisu slušale, samo su nastavljale hodati, sve dublje i dublje u beskrajno tamnoplavo more...
- Stani! Ja... Ja te volim! - kroz šum u ušima, koji se svakim trenom povečavao, jedva sam čula grub, zadihan muški glas daleko iza sebe, na obali. Ali bilo je prekasno. More me je već progutalo...
YOU ARE READING
Mjesečeva princeza
ParanormalOduvijek je morala slušati što joj se govori, rijetko je smjela govoriti u javnosti i nije imala mnogo slobode, iako je bila princeza. A samo u jednom danu će se sve preokrenuti... Njezina je obitelj od nje krila mnogo toga, kako ne bi bila u opasno...
