Mjesečeva princeza

Drugo poglavlje

I tako, moja mama me je nagovorila da se obučem i da prošećemo, a usput i razgovaramo. Čudno mi je što nema čuvara koji nas inače prate gdje god da idemo. Već sat vremena hodamo same. Čini mi se da idemo prema zapadnoj pješčanoj plaži. Nikad nisam bila tamo, ali sam čula da je lijepo. Nakon još jedne duge minute šutnje, kada sam se taman spremala prekinuti ju, moja majka je napokon odlučila započeti priču.

»Tvoj otac i ja dugo smo razmišljali tko će ti reći.« Aha. Zato ste me zanemarivali cijeli život?
»Postoji razlog zašto nemaš ni brata niti sestru. Kralj Oregon i ja nismo mogli imati djecu.« Okej. Ovo me šokiralo. Kako sam ja onda nastala?
»Možda misliš da te ne volimo jer to ne pokazujemo, svjesna sam toga. Sada imaš još jedan razlog da to misliš. Mi nismo tvoji pravi roditelji, Luna. Ne znamo tko su oni, nitko kod koga smo se raspitivali svih ovih godina - ne zna.«

Pogledala sam ju ne vjerujući joj, morala sam negdje sjesti. Srećom, skoro smo došli do plaže, a prije plaže je dugačak red kamenih klupa. Najbliža klupa bila je udaljena tri koraka od nas. »Mi nismo tvoji pravi roditelji, Luna... Ne znamo tko su... Nitko ne zna... Ne znamo tko si TI... Oprosti.« Njene riječi su polako dolazile do mene miješajući se s mojim mislima. Iako se nisu ni ponašali kao pravi roditelji, bilo je teško pojmiti da oni to doista i nisu.

Koliko god me oni nisu primjećivali i posvećivali mi barem dio svog vremena, toliko sam u nevjerici. Spoznaja da osobe koje cijeli život smatraš roditeljima zapravo nisu tvoji roditelji je zastrašujuća. Tko su moji pravi roditelji? Gdje su? Zašto nisam s njima? Nedostajem li im svih ovih godina? Kako sam uopće dospijela ovdje? Zašto to tek sada saznajem?!... Pitanja u mojoj glavi su se gomilala, jedno za drugim, jedva sam uspijevala pratiti svoje misli. Ali jedino što sam sada mogla pitati bilo je:
»Zašto sada?«, pitajući ju to, suze su se počele slijevati niz moje obraze. Jedna za drugom. Kao da neizrečena pitanja iz moje glave izlaze suzama.

»Smatrali smo da bi ti trebali reći s obzirom na to da uskoro puniš 18 godina«, odgovorila je tiho i smireno na moje pitanje. Zatvorila sam oči i pokušavala zaustaviti suze. Razmišljala sam o idućem pitanju. Skroz sam zaboravila da uskoro postajem punoljetna, što me podsjetilo na još jedno pitanje.

»Kako znaš kada mi je rođendan ako me nisi ti rodila?« Pomalo glupo pitanje s obzirom na situaciju, ali odjednom se nisam mogla sjetiti boljeg.

»Ne znam. Dan kada slaviš rođendan je dan kada smo te pronašli«, odgovorila je, tek sada sjedajući pored mene na tvrdu klupu. Imala sam osjećaj da nešto skriva, ali nisam ju sad htjela mučiti s tim. Reći će mi prije ili kasnije, znam da hoće.

»Gdje ste me pronašli? I kako?«, nastavila sam s pitanjima.

»Ovdje smo te pronašli, na ovoj plaži. Zato te i jesam dovela ovdje. Oregon i ja smo šetali, tada smo još uvijek bili tek princ i princeza, pa smo obožavali šetati noću, pogotovo za vrijeme punog mjeseca kada sve sjaji i blješti, a tišina nas obavija. Bilo je predivno. A onda smo čuli plač, bebin plač. Ti si plakala«, zastala je na trenutak, pogledala me nakratko u oči, a onda nastavila priču, »Slušali smo odakle dolazi zvuk i nije te bilo teško naći, glasno si plakala, kao novorođenče. Našli smo te u jednoj špilji na kraju plaže. Bila si predivna i tako malena«, kratko se nasmijala i dodala: »Ali bila si sama.« Pogledala me tužno i zamišljeno, izgledala je kao da ponovno proživljava taj trenutak. Po prvi puta u svom životu osjećam da me zapravo voli.

»Mama...«, tiho sam zajecala gledajući ju u suzne oči, dok je ona gledala u pod i na zvuk mojeg glasa trgnula se i pogledala me. Naglo sam joj se bacila u zagrljaj iako sam znala da ne bih smjela u javnosti, ali osim nas, nikoga nije bilo. Uzvratila mi je zagrljaj istom jačinom i tada sam počela glasno jecati. Bez obzira na sve, ona će uvijek biti moja prava majka. Da nije nje, ja možda uopće ne bih bila živa.

Zbog svih ovih izljeva emocija, gotovo sam zaboravila da je spominjala nekakve moći. Gotovo.

.............................................................
Heej, evo napokon nastavka, polako pišem da se kasnije ne bih predomislila oko nečega, pa da ne bih morala ispravljati 😊
Što mislite o dosadašnjoj priči?
Molim vas da ako čitate ostavite vote i komentar, mnogo mi znači jer sam nova u pisanju.
Byee ❤