Dveri Pakla [ Croatia ]

Poglavlje 1

3542 god pr.Kr Mezopotamija

Crna sjena šulja se ulicama grada Ur-a pozorno izbjegavajući svaki osvijetljeni dio ulice. Sjena se leđima pripije uz zid od opeke i napeto osluškuje. Iz susjedne ulice čuje se raskalašeni muški smjeh pomiješan sa ženskim krikovima, negdje dalje nepogrešivi zvuci borbe, zvonjava udaranja mača od mač čuje se na daleko, ali opet nitko ne odlazi da vidi o čemu se radi niti da spriječi krvoproliće koje će se nesumnjivo dogoditi. Sjena požuri dalje niz ulicu gdje se spotakne od nešto:

-Hej! Pazi gdje hodaš proklet bio!.- muškarac podigne glavu sa prljavog pločnika i bijesno pogleda sjenu koja mu je poremetila san.

Čovjek je smrdio na pišalinu i bljuvotinu. Sjena brzim korakom nastavi dalje ne obazirući se na njega. Teško je povjerovati da se sve ovo događa, događat će se i gore stvari ako ne počnu poduzimati nešto. Sjena se zaustavi i sakrije iza stupa koji podupire balkon iznad njega. Mala ulična svjetiljka napunjena ovčjom masti bacila je na trenutak slabašno svijetlo na lice sjene i otkrilo muškarca zamotanog lica u crnu tkaninu. Brzo se povukao dublje u tamu i bacio pogled prema punom mjesecu. Bio je točno iznad tornja hrama. Stigao je na vrijeme. Nekoliko puta se osvrne oko sebe i ponovo pojuri niz malu usku ulicu gdje se zaustavio pred drvenim vratima i znakovito pokucao. Već sljedeći trenutak vrata mu otvori isto tako zakrabuljen muškarac.

- Uspio si doći hvala stvoritelju, požuri svi su već ovdje.

- Morao sam biti oprezan špijuni su posvuda.

- Kakvo je stanje izvan zidina?

- Strašno! Čini mi se kao propast svijeta.

Pristigli muškarac se umorno nasloni na hladan zid. Domaćin proviri lijevo, desno niz ulicu zatim zatvori teška drvena vrata i povuče zasun.

- Sve će uskoro biti gotovo. Hajdemo ostali nas čekaju.

Prošli su kroz uski, mračni hodnik i ušli u malu prostoriju gdje su oko okruglog stola sjedila petorica muškarca, svi zavijeni u crno od glave do pete.

- Vertruda!-svi u glas pozdrave pridošlicu.

- Cast te plen!-odgovori on sa laganim naklonom.

- Vrijeme je da počnemo.-javi se visoki muškarac te makne crnu kapuljaču sa glave otkrivši tako crnu kosu prošaranu sjedim vlasima i tamnoputo lice sa gustom bradom. Na laganoj svijetlosti što ga je stvarala mala svjetiljka na stolu tamne oči su mu iskrile. Zračio je aurom autoriteta i snage.

- Neću okolišati svi smo svjesni situacije koja je svakim danom sve gora. Sve više ljudi biva zaraženo ili pod utjecajem prokletih. Više ne možemo kontrolirati situaciju.

- Stvoriteljevi ratnici su nas napustili.- javi se muškarac do njega i žestoko raspali šakom po klimavom stolu.

- Nakon posljednje bitke kada smo uspjeli zatvoriti prolaz svi su se podali zemaljskim slabostima. Više ih nije briga nizašto. Ne možemo

sami to riješiti, a od njih koristi nema.

Domaćin duboko uzdahne:

- Čuo sam da opće s našim ženama.

- Ja sam vidio kako se nataču vinom dok im na nos ne krene van.

Uskoro svi u isti glas krenu iznositi svoje viđenje ili ono što su načuli. Ljutiti glasovi odbijali su se od gole zidove dok im je bijes sve vise rastao.

- Dosta! - u trenu je nastala tišina.

- Kao što sam rekao prije nego što ste me prekinuli, svi znamo kakva je situacija i da znam da su se ratnici odmetnuli, ali nisu svi. Nekolicina ih je ostala na pravom putu.

Trenutak je šutio dok su ostali ispod glasa ljutito izražavali svoju nevjericu na tu izjavu.

- Razgovarao sam sa jednim od njih.

To im je smjesta privuklo pozornost i u trenu je bila tišina puna nevjerice. Domaćin se prvi pribrao:

- Zborili ste s njim? Samo su sa Negrealom htjeli komunicirati, kako sad ovaj preokret?

- Negreal je dao svoj život za zatvaranje prolaza i mene je zadužio da vas držim na okupu i da čuvamo boltu. Nije imao izbora, ja sam Negrealov opunomoćenik.

- Da li vam je rekao njihov plan za rješavanje preostalih stvorova?

- Nema potrebe za planom.

Svi se u čudu pogledaju.

- Kako onda?

- Stvoritelj je bijesan i razočaran u ljude i svoje ratnike koji je poslao da nam budu na pomoć. Svi su se tako lako predali tami i svaki dan sve vise njih odbacuje Njega. Kazna će biti nemilosrdna.

- Kakva?- upita nekoliko njih u isti glas.

- Potop koji će preplaviti cijelu zemlju i ugušiti nevjernike, a s njima i sve zaražene i njegove ratnike.

Tišina teška poput olova nadvila se nad sedmoricu muškaraca.

- Ali stradat će i oni koji su nevini.

- Neki su upozoreni na vrijeme i imat će se prilike pripremiti. Drugog izbora nema, čuo sam da su viđeni divovi. Oni su posljedica općenja ratnika sa našim ženama.

- Znači istina je.

- Na žalost da. Okupite svoje obitelji i krenite na sjever prema planinama čim prije. Ne gubite vrijeme, oluja bi trebala početi za nekoliko dana.

- A bolta, što ćemo s njom? Ne možemo ju micati.

- Prijatelju kad dođe oluja nestat će pod zemljom gradovi a s njima i bolta.