Dveri Pakla [ Croatia ]

Poglavlje 2

Sadašnjost, Irak

Svibanjsko sunce pružalo je svoje zrake kroz oslikane prozore Iračkog nacionalnog muzeja. Mladi muškarac nervozno se šetao gore dolje glavnim prolazom ne obraćajući pažnju na izložene eksponate. Bijela lanena košulja prilijepila mu se uz leđa dok je rukavom svako malo brisao znojno čelo. Muzej se otvara za nekoliko minuta, a on još uvijek čeka direktora za posljednje konzultacije. Njegovi nervozni koraci sablasno su odjekivali praznim muzejom. On na čas stane i duboko uzdahne. Jedva je čekao da počnu iskapanja. Sve u njemu je treperilo od iščekivanja i svakom minutom čekanja sve više ga je hvatala nervoza. Ni sam nije sasvim shvaćao tu potrebu koja je rasla iz sata u sat od kad su sletjeli u Irak i osjećao se poput drogeraša koji jedva čeka da ode po novi šut. Ubrzo se sa gornje galerije začuju brzi koraci. Mladi muškarac se trgne na taj zvuk i priđe kamenim stepenicama da dočeka Katana Abasa, ministra turizma i starina.

- Gospodine Kenway, hvala vam što se pristali sastati se ovako sa mnom. Kao što vidite ja sam jako zauzet čovjek i nemam slobodnog trenutka ni za sebe. - podrugljiv smiješak zatitrao mu je na tamnoputom licu. Njegova otmjena i pomalo debela pojava jasno pokazuje da ipak nema takav užurbani životni tempo.

- U redu je, razumijem. - James Kenway nije razumio jer ovo je ipak međunarodna suradnja ponovo uspostavljena sa ovim krhkim mirom, no gospodinu Abasu se očito živo fućkalo za suradnju.

- Donio sam vam ostatak papira i dozvola koja vam je potrebna za iskopavanje. Nadam se da vam ne smeta što sam umjesto direktora Keninga došao ja. On je zauzet posljednjim pripremama za otvorenje novog krila muzeja.

- Nadao sam se da ću razgovarat sa direktorom u vezi svog istraživanja o...

- Kao što rekoh, gospodin Kening je zauzet morat ćete razgovarati nekom drugom prilikom.

Predao je kuvertu Jamesu zatim pogledao na svoj zlatni Rolex i time Jamesu jasno dao do znanja da je vrijeme da ode pije nego dođu novinari i fotografi.

- U redu, hvala vam.

James se okrenuo i bez pozdrava izašao na izlaz za osoblje. Prošao je kroz malu zagušljivu prostoriju i izašao na vrući Bagdadski zrak. Zbog promjene temperature gotovo je ostao bez daha. Pustinjsko sunce nemilosrdno je palilo suhu ispucanu zemlju i visoke palme koje su bacale slabašnu sjenu na stražnje dvorište muzeja. James je snažno zalupio vratima za sobom i krenuo prema bijelom Jeep Cherokee parkiranom uza zid zgrade. Iz Jeep-a izađe visok prosjedi muškarac, njegove Ray Ban avijatičarke bljesnu na suncu.

- Onda?

James baci omotnicu na haubu dok su mu čelično sive oči bijesno sijevale.

- Ljubazno sam otpravljen prije nego što sam stigao tražiti još ljudi, a Keninga nisam ni vidio. Umjesto njega tu je Katan Abas.

Stariji mušarac zadivljeno zazviždi.

- Koja čast.- u glasu mu se čuo sarkazam dok mu je lagani smiješak titrao u kutu usana.

- Da, čast zbog koje imamo 20 ljudi manje što znači gotovo duplo više vremena za iskapanje. Jednostavno mi nije dao govoriti, došlo mi je da zabijem šaku u to nasmiješeno lice.

- Dobro da nisi. Sjećaš se kako je bilo u Kairu dok nam nisu htjeli pisat zasluge za onu ploču?

James se nasmiješi:

- Vrijedilo je.

- To svakako. Idemo, ostali su već krenuli prije zore da podignu kamp.

James uđe u auto, stavi naočale na nos te se opusti na sjedalu. Stariji muškarac sjedne na vozačevo mjesto, podigne šešir sa zadnjeg sjedala i stavi ga na glavu.

- Vidi što imam. Više nisam Olivier Tomphson, od sada sam Indiana Jones!

James upitno podigne svoju crnu obrvu.

- Ti me možeš zvati Indy.

- Gdje si do vraga našao taj šešir?

- Na njihovoj tržnici jutros. Hajdemo sada Juniore.

James se okrene i nasloni glavu na prozorsko staklo dok je autom uz buku motora počela odjekivati tema iz filma Otimači izgubljenog kovčega koju je izvodio Olivier uživljen u ulogu Indiana Jonesa.

Pred njima su se polako izmjenjivale slike grada koji se već polako oporavio od okupacije i ponovo se uzdiže do stare slave.

- Što misliš hoćemo li naći tragove Biblijskog potopa?

Olivierova ozbiljnost potakne Jamesa da se okrene i pogleda ga.

- Već nekoliko dana nekakav čudan osjećaj mi se prevrće po utrobi. Ne znam za potop ali nešto ćemo sigurno naći.