Dveri Pakla [ Croatia ]

Poglavlje 5

- Kako to misliš otišao je tražiti vrata pakla?- Emily je namršteno gledala Olivera.

Oliver podigne obod šešira i pogleda mjesto gdje je do nekoliko trenutaka stajao Jamesov šator.

- Prije godinu dana naišao je na spis u kojem nepoznati pisac govori o velikoj borbi između dobra i zla i da je u čast pobjede tamo negdje podignut spomenik, nešto poput slavoluka, ali navodno tamo se nalazi i ulaz u pakao.

- James nikad nije lovio mitove, od kuda sad zanimanje za ovu priču?

- To ni ja ne razumijem. Od kad je saznao za tu legendu gotovo je izgubio zanimanje za sve ostalo. Stalno je pokušavao saznati točnu lokaciju slavoluka. Malo se smirio neko vrijeme i nadao sam se da ga je prošla ta glupost i danas eto...

Oliver nemoćno odmahne rukama.

- Zar ti ne ideš s njim?

- Idem naravno čim riješim s vama ovdje. Znaš da ima naglu narav i  bojim se da ako ljudi ne budu radili kako si on zamislio planut će i toliko ih isprepadati da više ništa neće radit kako treba. Ljudi već znaju da on lako plane i kad se ohladi uvijek im se ispriča ali iz nekog razloga ipak ga se malo boje.

- Nije valjda nasrnuo na nekoga?

- Ne, ne ni slučajno. On samo bjesni, psuje i prijeti se ali nikada nije nikoga napao... bar ne bez dobrog poticaja.

Oliver se nasmiješi kao da se sjetio nekog događaja. Emily podigne elegantnu crvenkastu obrvu :

- Da li bih nešto trebala znati?

- Ne, ne sigurno si već sve čula. Dođi ručak će nam se po drugi put skuhati na ovoj vrućini.

- Mogu li ja s vama na tu drugu lokaciju?

Oliver stane i pogleda Emily kao da pokušava otkriti motiv njezine želje za još dulji boravak u ovom negostoljubivom području. Upitno je gledao njezine smaragdno zelene oči :

- Zašto?

- Ja... - zastala je kao da smišlja dovoljno dobar razlog da ju povedu sa sobom.

Oliver joj položi ruku na rame i reče joj blago :

- Ako želiš razgovarati sa njim pričekaj nas u gradu. Ionako su nam zalihe male, ne vjerujem da ćemo ostat duže od nekoliko dana uz sve to ne vjerujem da ćemo išta naći. Idem tamo njemu za volju i da se smiri već jednom.

Emily je šutjela i gledala negdje iza njega očito razmišljajući o Oliverovom prijedlogu.

- Može?

Ona potvrdno klimne, a Oliver joj se toplo nasmiješi. Dođi, idemo jesti.