I don't deserve you

Chapter 2

Posegnula sam za svojom torbom i vidjela sam da sam zaboravila knjige.

„Sranje."-rekla sam,dok sam se okrenula prema Jacobu.

„Imaš li knjige?Kasnila sam,pa nisam gledala na rapored."Pogledao me kao da sam zadnja budala na svijetu,i iskreno bilo me je strah na način na koji me gleda.Crvenilo u mojim očima se nije smirilo i vjerovatno neče.Barem ne dok sam u školi.

„Zar očekuješ da neko kao ja ima knjige prvi dan?"-postavio mi je pitanje.Ugrizla sam se za usnicu dok sam smišljala nešto za reći.

„Ne izgledaš kao neko ko ima uopšte knjige."-rekla sam mu,dok mi je uputio blagi osmijeh.Ne znam ni zašto pričam sa njim.

„Hah.Ljudi su uvijek mislili pogrešno o meni.Ali me nikada nije ni bilo briga."-njegovi tonovi su bili uznemirujući,i u njima se nalazila opasnost.A možda samo preserava.

„Znam.Kao da mene jeste."-rekla sam mu,neshatajuči da se igram sa pramenom kose.

„Ti to flertaš sa mnom?"-pitao me je.Ne znam kako može biti tako uobražen.Uznemirila sam se na njegove riječi i to se moglo vidjeti na mome licu.Zacrvenila sam se,ne od stida,već od nervoze koju mi je njegovo prisustvo stvaralo.

„Ne!Vidi trenutno nisam u situaciji gdje bih pričala sa bilo kojim muškarcem na ovom svijetu,a pogotovo ne da flertam."-planula sam kao vatre i ove riječi su samo izašle iz mene.On se samo nasmijao na moje riječi.Kako neko može biti toliki hladnokrvni kreten.Ne znam ni da li ima osjećanja,ni da li ima...život.Smisao za život.Namrštila sam se i počela sam pratiti nastavu.Nekoliko puta sam osjetila njegov pogled na meni,ali sam to zanemarila.Takvi kao on vole isprovocirati čovjeka,a mu jednostavno to neću dopustiti.

„I šta je bilo?"-pitala me Clary dok smo šetale školskim hodnikom.

„Prekinula sam sa njim.I vidi me.Živa sam."-rekla sam joj,dok je ona raširila usta i ostala je bez teksta.Nasmijala sam se,ali sam se što više potrudila da to izgleda"fake".

„Koji je razlog?"-Rosalie se ubacila u razgovor,ispijajući svoju kafu koja teče njenim venama.

„To je bilo sve,samo ne veza.Jednostavno više ništa nije imalo smisla.A najgore je to što sam najgoroj osobi slala najljepše poruke."-rekla sam dok mi se suza spustila niz lice.

„Slomljena si."-Rose je rekla,dok je Clary udarila po ruci.

„Dušo,to je u redu.Svako u životu preživi gubitak osobe koja mu je važna.Ali sumnjam da bi on bio baš ta tačka koja te najviše boli,on je kreten.Nikada ga nisam voljela,jer sam mislila da nije dovoljno dobar za tebe.I nije.Ti zaslužuješ najboljeg."Njezine riječi su me još više slomile.Drago mi je što je na ovom svijetu ostalo ljudi koji imaju razumijevanja.

„Podvlačim njene riječi."-dodala je Clary,sa tužnim pogledom u njenim očima.

„Pa kako je bilo sa novim učenikom?"-pitala je Rosalie.Pokušala je skrenuti sa teme,i to joj je uvijek dobro išlo.Uputila sam joj mrzovoljan pogled i shvatila je šta joj želim poručiti.

„Dovoljno si rekla.Pa Jade se trudi.Izgleda."Usmjerila sam pogled prema Jade koja se gleda u ogledalo i nanosi karmin.Nakon što je završila sa time prošla je pored Jacoba,kao kraljica.On joj je samo uputio kratak pogled,koji nije ništa značio.Nasmijala sam se na njezin čin.Oduvijek je bila neko ko želi da se dopada svima.Mada je to bilo nemoguće,uzimajući u obzir njezino nekontrolisano ponašanje.

„Nemam komentara."-rekla sam dok mi se mali smiješak našao na kutu usne.

„Ti se smiješ?Ti se smiješ?!"-Rosalie je rekla ushićenije nego inače.Još više sam se nasmijala.