9.poglavlje

128 21 12
                                    

Tjedan dana kasnije

*Mikaela/Ela*

Prošlo je tjedan dana od onog događaja (kada su se Ela i David poljubili i Sem ih je vidio...)
Preselila sam se kod roditelja i sve im ispričala. Uz mene su u ovom teškom trenutku. Nisam se ćula sa nikome niti ne idem na faks šta se mojim ne sviđa jer ne bi  trebala propuštati predavanja, ali ne mogu sljedeći tjedan ću krenuti. Keit će mi poslati zapise sa propušteni predavanja. Roditelji su me istjerani iz kuće ne mogu me gledati kako stalno samo cmizdrim u sobi pa sam ih odlučila poslušati. Obuvam jaknu i panike pa krećem prema parku.

Sjedam na klupicu koja mi pruža pogled na cijeli park. Djećica se igraju kada bi samo znali šta ih sve očekuje u budućnosti. Roditelji ih nadgledaju i druže međusobno. Parovi šetaju držeći se za ruke i smijeći se.

Pored mene prolaze veseli bakica i djedica. Tako smo trebali biti David i ja, ali sudbina nas je razdvojila. Poslije sam trebala biti sretna sa Semom, ali i to je gotovo. Dali ću ikada naći pravu ljubav?? Zašto sve ljepo u životu odlazi??

Pogledala sam u nebo i prisjećala se svih lijepih trenutaka provedenih s Davidom. S njim sam doživjela sve šta sam oduvijek sanjala, ali kako kažu    ,, SVE LJEPO KRATKO TRAJE''

,,Ela.'' okrenula sam se na doziv mog imena.
,,David, šta ti radiš ovdje? '' upitala sam ga.
,,Zvao sam te ali se nisi javljala pa sam otišao kod tvojih roditelja s nadom da ću te tamo pronaći i da popričamo, rekli su mi da si ovdje pa eto me.'' rekao je i sjeo pored mene.
,,Nisam ti se javljala jer mi je mobitel isključen, o čemu želiš razgovarati? '' upitala sam i ako sam dobro znala o čemu.
,,Želim da razgovaramo o događaju od prošlog tjedna. '' baš kao i šta sam mislila. Samo sam kimuna glavom da započne. Pročisti je grlo pa započo.
,,Kao prvo želim ti reći da mi je žao šta si prekinula s Semom, pričao sam sa njim i rekao da sam ja kriv, ali nije ga bilo briga i još je rekao da je još prije mislio prekinuti. I još sam dao otkaz, ne bi mogao radit s njim nekad je stvarno idiot.'' ostala sam zatečena, stvarno je idiot i to veliki.
,,Hvala i ako nisi trebao naš je odnos odavno zahladio mogla dam znati da želi prekinuti, ali to sada više nema veze sve je gotovo. Šta ćeš sada kada nemaš posla? '' upitala sam.
,,Našao sam novi, pomažem u tvrtci za izdavanje knjiga (dali to uopće postoji) ok mi je tamo a i plaća je dobra.'' odgovorio je.
,,Baš lijepo.'' rekla sam.
,,Ela znam da je ovo možda prerano jer si ipak tek izašla iz veze, ali ti mi značiš, uvijek jesi, nikada te nisam zaboravio, još uvijek te volim.'' spustila sam glavu.
,,Davide, mislila sam da sam te zaboravila ali nije tako a onaj poljubac je samo probudio osjećaje u meni. Možda je prerano ali ja te volim i ne mogu protiv toga. '' nasmiješio se i zagrlio me uzvratila sam. Nakon toga spojio je usnice sa mojim i probudio leptiriće u trbuhu. Ogrlica mi je počela svijetliti kao i Davidu prsten. Pogledali smo se, nešto se događa u kampu.
,,Idemo. '' rekao je pa samo krenuli u kamp.

Hej

Znam da mnogo kasnim trebao je izaći na Božić ali nikao da ga napišem. Stvarno mi je žao šta me nije bilo puno.

Ovo je predzadnji nastavak, zadnji planiram objaviti prije nove godine potruditi ću se da tako i bude.

SRETAN BOŽIĆ (oni koji ga slave)S ZAKAŠNJENJEM

Votajte i kom ako vas ima

Bye 😘😘

Tko sam ja? 2Where stories live. Discover now