Zbirka misli

79

Tužno je gledati kako se sve više sjecka djetinjstvo na kraća vremenska razdoblja što dublje tonemo u budućnost; tempo današnjice i maloumnost roditelja tjeraju mlade da odrastu prijevremeno i da odmah preuzmu ozbiljne odgovornosti odraslih. To dovodi do mnogobrojnih grešaka djece, ali to nije nikako njihova krivica, jer još nisu shvatili kako najosnovnije stvari funkcionišu. Odnosno, nije uopšte pošteno to očekivati od njih i kritikovati ih zato što su počinili nekakvu glupost. Premladi su, nisu naučili ni fundamentalne principe našeg svijeta, a od njih se očekuje da se ponašaju kao da su već punoljetni. Primanje znanja o stvarima za koje još nije došlo vrijeme veoma lako može dovesti do dugotrajnih posljedica u dječijem umu koje još nije sposobno da razmišlja potpuno objektivno. Psihološki i fizički još nisu očvrsnuli, a od djece se traži da se odijevaju profesionalno, sa stilom i savršenim kombinacijama boja, da se šminkaju na pravilan način, ako govorimo o djevojčicama (ni slučajno im se ne dopušta da izmrljaju potpuno lice tom interesantnom igračkom, Bože, osramotiće majku i oca!), dopušteno im je da gledaju neprikladne programe za njih i da počnu pogrešno razmišljati o određenim problematikama,  ili im se pune glave, primjera radi, političkim stavovima njihovih bližnjih, o čemu oni nemaju blage veze (mada, za to se može reći da je nesvjestan proces, ne može niko da zaustavi dječiju radoznalost i želju za znanjem, ali iskaljivanje tih nepotpunih informacija i razvijanje pogrešnih stavova je takođe krivica društva), itd.; u suštini, da se što prije razviju u muškarce i žene.

Zašto bespotrebno skraćivati najljepši period naših života? Pustite cvijet da raste onako kako joj priroda nalaže, a ne kako nalažu vaši interesi i ambicije prema djetetu.