Zbirka misli

168

Postoje pojedine pjesme koje na najsuptilnije načine kidaju duše iz realnosti i šalju ih u druge svijetove, udaljene zvijezde i univerzume; koje uzdižu i tješe tužna srca; koje vas natjeraju da ustanete i zaplešete, ili da se zamislite. To su neprocjenljive kreacije umjetnosti, krune naših djela, najljepša strana naših bića. To su očaravajući evergrinovi.

Sva energija uložena u pronalaženje reliktnih melodija i stihova vrijedi. Ovdje treba biti poput arheologa koji je spreman sve da žrtvuje zarad pronalaska. Kad ih jednom otkrije, čovjek onda biva zvijezda što juri kroz nebo, istražuje nove dimenzije, a gubi se sve što je nebitno; note teleportuju um gdje god one to požele. Čak i kad muzika stane, ona ostavlja dubok trag u duši; toliko dubok da se po čitave dane ili sedmice jedni te isti tonovi ponavljaju u glavi. Pjevušimo ih i uživamo u tom tračku svjetlosti dok prolazimo kroz život pun teškoća, sjete i tame. Neka vam to bude svjetlo na kraju tunela!