Zbirka misli

165

Grafitna olovka može da bude ekvivalent čovjeku.

Kroz naporne školske godine, pune mučnih ispitivanja, testova i pisanja, olovke marljivo rade svoj posao i ispisuju simbole, slova i brojeve u našim sveskama, sve dok se jednog dana ne istroše i odu u drugi svijet nepostojanja.
Tako isto važi i za čovjeka. Besmrtnost ne postoji, svi ćemo se jednom tako istrošiti i biti odbačeni od strane društva kad nas budu ubacili u grob.

Međutim, nije sve tako crno. Ono što ostaje i poslije smrti su djela; ono što ostaje poslije života jedne olovke jesu njeni zapisi. A dobro očuvani zapisi se održavaju vječno kroz istoriju.
Čovjek treba da iskoristi kratak životni vijek, jedinu priliku koja mu je ponuđena, u svoju korist; da bude poput korisne olovke i da se stalno oštri, dopunjava iskustvima, uči nove stvari i – živi.

Samo tako se može nadigrati smrt i vrijeme. Pišite raznovrsna poglavlja u svoj roman života, hrabro i avanturističkim duhom! Neka oni koji dođu poslije vas budu začuđeni njegovim bogatstvima, neka se ugledaju na ono što ste vi nekada davno otkrili i zapisali.